Razlozi zašto Španjolska nema snažnu radikalnu desnicu

Preko 160 tisuća španjolskih prosvjednika izašlo je na ulice Barcelone pozivajući španjolsku vladu da primi više izbjeglica u zemlju. Prosvjednici su kritizirali vladu da nije ispoštovala obećanje iz 2015. prema kojemu je u Španjolsku trebalo doći 17 tisuća izbjeglica u dvije godine. U tom razdoblju vlada je primila samo oko 1100 izbjeglica. Prosvjed je organizirala skupina 'Naš dom je vaš dom', te je njihov prosvjedni marš imao simboličnu rutu - iz središta katalonske prijestolnice do obale Sredozemnog mora u kojemu je prošle godine živote izgubilo oko pet tisuća izbjeglica. Među prosvjednicima bila je i gradonačelnica Barcelone Ada Colau, koja je na čelu političkog pokreta koji poziva španjolsku vladu na prihvaćanje većeg broja izbjeglica. Europa je postala čestim mjestom prosvjeda protiv prihvata izbjeglica, pa je prosvjedna povorka u Barceloni doista specifičnost.

Zajedno s tom posebnošću stiže i općenitija španjolska izuzetnost u vidu manjka radikalnih političkih pokreta i stranaka. Nakon britanske odluke o izlasku iz Europske unije i pobjede Donalda Trumpa, te uoči ovogodišnjih izbora u Nizozemskoj, Francuskoj i Njemačkoj, počelo se ponovno govoriti o strahu od desničarskog populizma u europskim državama. Taj populistički val nije pronašao svoj put u Španjolskoj, gdje stranke krajnje desnice posljednjih godina jedva dostižu jedan posto glasova, unatoč gospodarskoj krizi i manjku političkog povjerenja u vladu. Još čudnije jest što desne populističke stranke nisu uspjele iskoristiti 'idealne' uvjete za svoj uspjeh, uključujući političku korupciju, ekonomske zabrinutosti, te povećanu imigraciju. Španjolsko gospodarstvo je od 1996. do 2007. doživjelo veliki boom, osobito u građevinarstvu, što je dovelo do povećanog broja imigranata. U zemlji je 2012. bilo 6,760,000 stranaca, što znači da je danas oko 14 posto svih stanovnika Španjolske došlo u tu zemlju. Ova brza gospodarska, demografska i društvena promjena bila je zlatno razdoblje španjolskog uspjeha, čak iako je država imala značajniju nejednakost, nezaposlenost i siromaštvo u odnosu prema prosjeku EU.