Rat bez medijskih naslova odvija se na prostoru Zapadne obale dok se pogled svijeta fokusira na snimke ruševina iz Gaze, a sad već i na druga nova/stara žarišta (Venezuela, Iran, Ukrajina, Grenland...). Dok se teška agresija na uskom komadu obale ipak probila do naslovnice (mnogi će reći krajnje nedovoljno!), paralelna kampanja na brdima i u dolinama između Jordana i Mediterana prolazi gotovo neprimjećeno. Pojam "šoka i strahopoštovanja" (eng. shock and awe), koji je Naomi Klein opisala kao metodu korištenja traume društva kako bi se nametnule radikalne političke promjene, daje prilično točnu koordinatu za ono što izraelski sistem radi Palestincima. Šok je oruđe, a preuređenje cijelog teritorija trajni cilj.
Za razliku od epizodnih američkih intervencija, izraelska verzija šoka i strahopoštovanja pretvorena je u trajnu upravljačku logiku nad jednom zatočenom populacijom. Razvijena je posebna doktrina koja bez zadrške cilja civilnu infrastrukturu, stambene četvrti i izbjegličke kampove. Tzv. doktrina "Dahiya", nazvana po bejrutskoj četvrti sravnjenoj 2006., otvoreno zagovara nesrazmjernu silu nad civilnim područjima kako bi se društvo tako duboko zastrašilo da svaka pomisao na otpor izgleda besmisleno. U Gazi je ta logika dobila još jedan hladni izraz u frazi "košenje trave", koja pretvara periodično uništavanje u navodno racionalno "upravljanje sukobom". Izraelski vojni vrh kroz takvu retoriku pokazuje da (ako nekome još nije jasno) umjesto političkog rješenja preferira stalni režim bombardiranja i blokade.