Rat bez medijskih naslova odvija se na prostoru Zapadne obale dok se pogled svijeta fokusira na snimke ruševina iz Gaze, a sad već i na druga nova/stara žarišta (Venezuela, Iran, Ukrajina, Grenland...). Dok se teška agresija na uskom komadu obale ipak probila do naslovnice (mnogi će reći krajnje nedovoljno!), paralelna kampanja na brdima i u dolinama između Jordana i Mediterana prolazi gotovo neprimjećeno. Pojam "šoka i strahopoštovanja" (eng. shock and awe), koji je Naomi Klein opisala kao metodu korištenja traume društva kako bi se nametnule radikalne političke promjene, daje prilično točnu koordinatu za ono što izraelski sistem radi Palestincima. Šok je oruđe, a preuređenje cijelog teritorija trajni cilj.
Za razliku od epizodnih američkih intervencija, izraelska verzija šoka i strahopoštovanja pretvorena je u trajnu upravljačku logiku nad jednom zatočenom populacijom. Razvijena je posebna doktrina koja bez zadrške cilja civilnu infrastrukturu, stambene četvrti i izbjegličke kampove. Tzv. doktrina "Dahiya", nazvana po bejrutskoj četvrti sravnjenoj 2006., otvoreno zagovara nesrazmjernu silu nad civilnim područjima kako bi se društvo tako duboko zastrašilo da svaka pomisao na otpor izgleda besmisleno. U Gazi je ta logika dobila još jedan hladni izraz u frazi "košenje trave", koja pretvara periodično uništavanje u navodno racionalno "upravljanje sukobom". Izraelski vojni vrh kroz takvu retoriku pokazuje da (ako nekome još nije jasno) umjesto političkog rješenja preferira stalni režim bombardiranja i blokade.
Nakon napada 7. listopada 2023. ta se doktrina prelila preko linije razgraničenja i na Zapadnu obalu u dosad neviđenoj mjeri. Dok je svjetska javnost pokušavala uopće shvatiti razmjere razaranja u Gazi, u Nablusu, Hebronu, Tulkaremu i pogotovo u kampu Jenin započela je kampanja masovnih racija, zračnih napada i kopnenih opsada. U gradove i izbjegličke kampove ulazile su kolone tenkova i oklopnih vozila, uz dronove koji neprekidno nadlijeću i daju vatrenu podršku. Zračni napadi na Zapadnoj obali godinama su bili iznimka, a nakon tog listopada postali su gotovo normalizirana metoda. U kratkom razdoblju zabilježeni su deseci udara bombama i projektilima na gusto naseljene četvrti, uglavnom u okruženju kampa.
Na terenu je to značilo sustavno uništavanje cjelokupne infrastrukture svakodnevnog života. U Jeninu, Nur Šamsu i Tulkaremu buldožeri su trgali asfalt, cijevi vodovoda pucale su zajedno s cestama, električni stupovi ležali su srušeni. Ambulantna vozila stajala su blokirana na kontrolnim točkama dok su ranjeni čekali. Liječnici su svjedočili situacijama u kojima je hitna pomoć satima zaustavljana. Bolnice su bile okružene vojskom koja je ulazila na odjele, ispitivala ranjenike i odvlačila ih u pritvor.