Quod licet Iovi, non licet bovi: Je li ovo ipak neka greška?

Po čemu bi mogli ostati upamćeni američki predsjednički izbori 2020. godine ako jednom Trump i Biden budu pali u zaborav? Možda najprije po tome što su u petak 6. studenog neke od glavnih televizijskih postaja, nekoliko njih istodobno, nakon nepunih pola minute prekinule prijenos pressice američkog predsjednika iz Bijele kuće, uz jednostavno obrazloženje – on laže!

Da, to je moguće. To se dogodilo. Vidjeli smo svojim očima. Bila je to prva pressica još aktualnog američkog predsjednika Donalda Trumpa nakon izbora 3. studenog dok su se glasovi još brojali. Još dok Joe Biden nije proglašen novim predsjednikom. Zapravo, još dok ga mediji nisu proglasili pobjednikom izbora.

Bilo je to valjda prvo cenzuriranje američkog predsjednika u povijesti. Možda i prvo cenzuriranje pressice predsjednika bilo koje zemlje. Bilo je to, kako se čini, gaženje Prvog amandmana američkog Ustava, koji građanima garantira slobodu govora. Ne kaže Prvi amandman da građanin nužno mora govoriti istinu da bi uopće imao pravo govoriti. Nigdje ne piše niti da američki predsjednik mora govoriti istinu. Samo piše da građanin ima pravo govoriti.

Mnogi vjeruju da je Trump doista lagao. Možda i jest lagao. Pa što onda? Ne bi to bilo prvi puta da neki predsjednik nije govorio istinu. No, to ne mijenja stvar. Imao je pravo govoriti i lagati. A novinari su ga imali pravo loviti u laži i nakon njegovog govora secirati i otkriti gledateljima svaku riječ koju je ovaj slagao. Tako nekako je uradio CNN, koji je pustio predsjednika govoriti do kraja, ali...