Putin odobrio ažuriranu rusku strategiju nacionalne sigurnosti: Što se mijenja? Ide li Rusija u fazu izolacije s ciljem pripreme za mogućnost rata?

Predsjednik Vladimir Putin odobrio je 2. srpnja rusku ažuriranu strategiju nacionalne sigurnosti koja zamjenjuje dokument s kraja 2015. Vanjske prijetnje zapadnih zemalja i nepovoljni socijalni i demografski procesi smatraju se najvažnijim izazovima. Kao odgovor, strategija poziva Rusiju da poveća svoju neovisnost i vojne i ekonomske kapacitete. Jasno istaknute tendencije i ograničeni popis država i institucija s kojima je Rusija spremna na suradnju ukazuju na to da će njezine vlasti održati model konfrontacije koji sada vlada međunarodnim političkim odnosima u vidu multipolarne politike. Ruska "Strategija nacionalne sigurnosti" osnovni je dokument koji postavlja smjernice za razvoj državnog sigurnosnog sustava. Utvrđuje najvažnije prijetnje državi, bilo da su to vanjski čimbenici ili unutarnji procesi, kako kratkoročni tako i dugoročni, i pregledava se svakih nekoliko godina. Sve državne institucije koje koordinira predsjednik odgovorne su za njegovu provedbu. Tajnik ruskog Vijeća sigurnosti podnosi godišnja izvješća o provedbi strategije i o stanju državne sigurnosti. U praksi je strategija element ruskog strateškog signaliziranja, uglavnom prema Sjedinjenim Državama i njihovim saveznicima, kao i drugim silama (Kina) i post-sovjetskim državama.

Strategija definira dvije vrste najvećih prijetnji Rusiji. Vojne su dugotrajne naravi i teku izvana. Unutarnje su povezane sa socijalnim, ekonomskim i informacijskim procesima ili novim tehnologijama. Strategija također ukazuje na najvažnija prioritetna područja za vlasti, a to su zaštita nacije, obrana i državna sigurnost, javna dobrobit, IT, gospodarske sfere, ekologija, osiguravanje znanstvenog i tehnološkog razvoja, zaštita tradicionalnih vrijednosti i strateška stabilnost. Zapadne zemlje (uglavnom Sjedinjene Države) i NATO identificirani su kao izvori vojnih prijetnji te se na njih gleda ne samo da rade na 'destabilizaciji situacije u svijetu' već i na provođenju 'neprijateljskih akcija' (vojnih, ekonomskih, političkih, kao i informacije i povijesne kampanje) protiv Rusije. Strategija naglašava da 'zapadni svijet' teži sukobu i još jednoj utrci u naoružanju, uključujući nuklearnu. Da bi se tome suprotstavila, strategija navodi da bi Rusija trebala nastaviti povećavati mobilizacijski potencijal svojih oružanih snaga i ulagati u razvoj novih vojnih tehnologija. Važan element odgovora trebala bi biti neovisnost Rusije od međunarodnog okruženja, posebno u prehrambenom, ekonomskom, energetskom, informatičkom i znanstvenom području, kao i ojačati potencijal vlastitog društva. Time se smanjuju prijetnje izvana, kako vojne, tako i one usmjerene na slabljenje ruske države, poput sankcija koje su uvele zapadne države. Strategija također jasno izjavljuje da i javne i državne institucije moraju biti spremne za rad u vrijeme rata. Opasnosti povezane s IT sustavom također su naznačene kao značajne, s oružanim snagama posvećenima borbi protiv cyber kriminala. U pogledu unutarnjih prijetnji, najvažnije su pad kvalitete života, kriminal i klimatske promjene. Kao odgovor na to, ruska je vlada najavila daljnje akcije usmjerene na potporu obitelji, razvoj zdravstvenog i obrazovnog sustava, brigu o tradicionalnim ruskim duhovnim i domoljubnim vrijednostima, putem kojih će se društvo moći suprotstaviti vanjskim prijetnjama i razvoj zelene ekonomije. Strategija jasno ukazuje na potrebu daljnjeg povećanja uloge države kao osnovnog jamca sigurnosti i stanovnika Rusije i zaštite građana te zemlje koji žive u inozemstvu.