Putinova izjava da Rusija "ima problem" važna je upravo zbog toga što u ruskom političkom jeziku priznanje problema rijetko nastupa kao puka konstatacija. U sustavu koji godinama njeguje sliku strateške sabranosti, otpornosti na sankcije i sposobnosti da apsorbira svaku vrstu pritiska, takva rečenica ima funkciju signala. Ona domaćoj publici poručuje da se nešto promijenilo, birokratskom aparatu da slijedi nova faza, a protivniku da Moskva razumije što se događa.
Ukrajinski udari na ruske rafinerije više se ne mogu svesti na epizode rata u pozadini. Oni sada ulaze u svakodnevicu, u nelagodu regija koje su dosad rat pratile kao daleku, premda stalno prisutnu temu.
"Da, vidimo probleme, svjesni smo ih i reagiramo na njih, ali sigurno ćemo osigurati sigurnost i zemlje i naših građana, kao i nepovredivost ruskih granica".Vladimir Putin u obraćanju članovima stranke na kongresu Jedinstvene Rusije
Ta je promjena opasna za Kremlj jer pogađa najosjetljivije mjesto Putinovog ratnog poretka. Od početka invazije ruskoj javnosti ponuđen je svojevrsni društveni ugovor. Država vodi rat, građani ga podržavaju ili barem toleriraju, a svakodnevni život u velikoj mjeri ostaje funkcionalan. Sankcije bole, inflacija nagriza, mobilizacija je razbila iluziju potpune udaljenosti, ali temeljna infrastruktura normalnosti ipak je opstajala.
Gorivo pak u zemlji koja je izgradila svoju moć na energentima ima simboliku veću od same robe. Nestašica benzina u Rusiji zvuči gotovo kao politička psovka, jer podsjeća da golema teritorijalna i sirovinska moć ne jamči sigurnost kada neprijatelj pronađe točku u kojoj se logistika, tehnologija i psihologija spajaju.