Vojno-industrijski kompleks se razbudio i upravlja još jednim američkim predsjednikom u nizu

Trump se godinama prodavao kao čovjek koji "završava beskrajne ratove". No trenutak kada je Bijela kuća počela govoriti jezikom "Ministarstva rata" i pokrenula Operaciju Southern Spear ("Južno koplje") u Karibima razbistrio je sliku: mirotvoračka poza bila je kratka interpunkcija u kontinuitetu američkog militarizma. Pod krinkom borbe protiv "narko-terorizma" na jug se šalje nosač zrakoplova USS *Gerald R. Ford*, marinci i specijalci, a iznad svega obnavlja se stara doktrina – Zapadna hemisfera kao dvorište Washingtona. Venezuela je pritom samo prva točka na mapi, ne i ciljna crta.

Logika izabrane "prijetnje" odavno je poznata. Kad se rat ne može prodati velikim riječima, prodaje se malim: malim brodovima, "kuriri" i improvizirani čamci. U mjesecima uoči operacije Southern Spear (Južno koplje) američke su snage napadale plovila oko Venezuele, s desecima mrtvih i bez uvjerljivih dokaza da su ti ljudi bili dio lanca fentanila. Priča je, međutim, savršena za domaću upotrebu: fentanil je nova "žuta opasnost", a svaka raketa ispaljena u Karibima navodno spašava ulice Memphisa ili Chicaga. Takav moralni račun, hladan i kalkulantski, odavno je baza imperijalne retorike.

Sljedeći korak je pravno inženjerstvo. Oznake "terorizma" lijepe se na navodne strukture oko Caracasa, čime se otvara širok koridor za ekspanzivno korištenje sile — od udara na obalnu infrastrukturu do "ograničenih" napada na kopnu. U trenutku kada se protivnika formalno pretvori u terorista, domaća rasprava biva skraćena. Sve biva rebrendirano kao policijska akcija, a ne rat. Upravo zato Southern Spear nije samo operacija, nego i institucionalizacija jedne filozofije – da je Latinska Amerika prostor na kojem se američko pravo proteže koliko i doseg nosača zrakoplova.