Ponovno je "veliki kaos pod nebesima", ali u nedostatku nove revolucionarne ideje poslužit će i ona jednostavna i univerzalna - totalni otpor radništva Trećem svjetskom ratu i povratku fašizma

Za vrijeme teškog građanskog rata u Kini, koji je odnio milijune života, dok je izgledalo kao da brutalnost guta sve oko sebe, komunistički lider Mao Ce-tung izjavio je: "Veliki kaos je pod nebesima, situacija je odlična". Poznatu izjavu dao je u ranima fazama rata između komunista i nacionalista, odnosno u vrijeme kad nije lako bilo biti optimist po pitanju konačnog ratnog ishoda koji je trajao u dvije etape, od 1927. do 1936. i kasnije od 1945. do 1949. Građanski rat bio je "ometen" japanskom invazijom za vrijeme Drugog svjetskog rata, no kasnije se, u drugoj etapi, završio skoro potpunom pobjedom komunističkih snaga (nacionalisti su pobjegli na Tajvan i tamo su zapravo ostali sve do današnjih dana).

Ali ta izjava... tvrdnja da je situacija "odlična" jer je pod nebesima "kaos", puno nam može reći i o današnjim vremenima. Jasno, Mao je bio zadovoljan činjenicom da su napokon na red došla velika previranja, jer mu je bilo jasno da jedino u sklopu istih se može očekivati promjena. A ako je cilj velika, totalna promjena, onda "kaos pod nebesima" mora također biti adekvatne magnitude. Komunisti su stremili potpunoj promjeni poretka i u konačnici su je i osvojili, zahvaljujući svojoj borbi, ali svakako i "kaosu" koji je vladao u svijetu otkako su se socijalističke revolucije počele prebacivati iz teorije u praksu.

Gledajući unatrag sve te promjene mogu nam djelovati vrlo linearno. Stvorila se nova ideja, internacionalna pobuna i oslobođenje proletarijata, i uz neke dodatne Lenjinove ideje na osnovu Marksa i Engelsa, jednostavno su stvari krenule svojim povijesnim putem. Ali to je perspektiva iz pozicije nekog preko sto godina u budućnosti. Za ljude onog vremena stanje u svijetu i uže oko njih zasigurno nije izgledalo tako linerano i predvidljivo. Mi promatramo svijet iz vremena kad je fašizam poražen u najvećem sukobu u ljudskoj povijesti, promatramo 20. stoljeće u kojem je svijet postao bipolarni sraz kapitalističke i komunističke ideologije. U konačnici socijalistička ideja uvelike je implodirala na način da je završila u slijepoj ulici iz koje je mogla izaći jedino kroz pokušaje kao što su bili ruska Perestrojka i Glasnost ili kinesko odbacivanje takvih pokušaja. Na kraju smo dobili kraj SSSR-a i opstanak Kine, ali ipak drugačije Kine.

Globalna revolucija je nestala, vratila se iz prakse natrag u teoriju, a ovih godina se iz teorije seli na stranice većih povijesnih kurioziteta. Ipak, umiroviti potpuno ideju koja je u jednom trenutku izgledala kao da nudi odgovore na sva goruća pitanja bilo bi možda, povijesno gledajući, naivno. Jer socijalizam kao ideja mogao je "poskočiti" iz teorije u praksu tek u vremenu "kaosa pod nebesima" kojeg su prepoznali mnogi - Mao Ce-tung, Vladimir Lenjin, Fidel Castro, pa i Josip Broz Tito te brojni drugi.