Prvi Maj kao još jedan dan za promišljanje o otporu protiv genocidne pokretne trake: Nestalo je mrvica sa stola i porobljena radnička klasa nema drugdje nego prema slobodi

Danas je Prvi Maj, dan koji bi trebao uvijek simbolizirati svu nužnost, ljepotu i neizbježnost otpora. Kakvog otpora? Upravo to i jest onaj element neugodnosti ovog dana danas, spoznaja da se o tom otporu i dalje mora pisati, da ga se mora definirati, je iznimno poražavajuća. Otpor koji bi danas naročito trebao biti u mislima svih potlačenih svugdje je najprirodniji otpor kojeg možemo zamisliti - klasni otpor.

Blijeđenje klasnog otpora nije moguće jer klasni sistem nije taj koji blijedi. Jedino što blijedi u ovom svijetu koji je toliko temeljito izgrađen na izrabljivanju čovjeka od strane kapitala je sudbina potlačenih, sudbina globalne radničke klase. Proces uništavanja ljudskog potencijala svakog pojedinca prisutan je bez odmora.