Promjena kafale: Mogu li zemlje GCC-a osigurati bolje uvjete za strane radnike?

Kako bi ograničili međunarodnu kritiku životnih uvjeta imigranata, Saudijska Arabija i Katar ukinuli su neka ograničenja u vezi s napuštanjem zemlje ili promjenom posla bez pristanka poslodavca. Ukidanje ograničenja za imigrante u Perzijskom zaljevu dio je napora da se smanji uloga države na tržištima rada. Promjene će doprinijeti borbi protiv nezaposlenosti među građanima, a time i održavanju stabilnosti u regiji.

Neviđen razmjer industrijalizacije i urbanizacije Vijeća za zaljevsku suradnju (GCC) navodi se kao rezultat naftnog procvata 1970-ih, ali nedovoljni lokalni ljudski resursi pridonijeli su povećanoj potražnji za stranim radnicima. Od 1975. do 1985. postotak tih radnika u radnoj snazi u državama Zaljeva povećao se s 39 posto na 67 posto (2019. godine iznosio je 70,4 posto). Uglavnom su zaposleni u građevinskom i prodajnom sektoru te kao domaći radnici. Nedostatak propisa o minimalnim plaćama (koje su vremenom nametnule zemlje porijekla useljenika) i fleksibilnost rezultirali su nižim troškovima za poslodavce i pridonijeli disproporciji u broju građana i imigranata zaposlenih u privatnim institucijama. U 2017. godini udio imigranata koji rade u privatnom sektoru Ujedinjenih Arapskih Emirata (UAE) i Katara bio je 93, odnosno 94 posto.