Primirje na Gorskom Karabahu nije uvod u trajni mir nego u potencijalno etničko čišćenje

Armenija i Azerbajdžan zaključili su primirje kojim je okončan rat u Gorskom Karabahu (Artsah), pod pokroviteljstvom Rusije. Sporazum predstavlja kapitulaciju Armenije i predviđa podjelu spornog teritorija pod uvjetima pobjedničke azerbajdžanske strane. Ovo je diplomatski uspjeh Rusije, koja je prisilila obje strane sukoba da se prestanu boriti i prihvate mirovni plan. Krajem rujna Azerbajdžan je započeo ofenzivu na Gorskom Karabahu, spornoj regiji pod nadzorom Armenije, okupirajući oko 30 posto njezina teritorija. Azerbajdžanske trupe su 9. studenog zauzele strateški smješten grad Šuša, otvorivši im put dublje u regiju. Gurnuta u defenzivu, Armenija - suočena s mogućnošću da izgubi potpunu kontrolu nad Gorskim Karabahom - bila je prisiljena prihvatiti primirje dogovoreno kao rezultat trilateralnih diplomatskih pregovora s Azerbajdžanom i Rusijom istog dana. U Armeniji su zbog toga buknuli prosvjedi protiv premijera Nikola Pašinijana, a zamalo je linčovan i predsjednik parlamenta u Jerevanu.

Prema dogovoru, Azerbajdžan će zadržati južni dio Gorskog Karabaha okupiran tijekom ofenzive. Uz to, oporavit će takozvani sigurnosni pojas, sedam azerbajdžanskih okruga koje su Armenci okupirali tijekom rata 1992. – 1994, a dobit će i teritorijalni koridor koji je povezivao glavno područje Azerbajdžana s Nahičevanom. Armenija će zadržati kontrolu nad oko 25 posto teritorija Gorskog Karabaha i Lačinskog koridora koji povezuje tu regiju i Armeniju. Međutim, status tih područja treba riješiti u budućnosti u skladu s načelom teritorijalne cjelovitosti Azerbajdžana, vjerojatno ne uzimajući u obzir načelo samoodređenja Armenaca na Gorskom Karabahu. Provedbu sporazuma jamči ruska vojska, koja se počela dislocirati u spornom području nedugo nakon zaključenja sporazuma. Trupe će tamo ostati pet godina, s mogućnošću produljenja u koracima od 5 godina. Uz to će biti uspostavljen i centar za nadzor prekida vatre.