Povijest i budućnost odnosa između Rusije i Irana: O usponima, padovima i zajedničkim strateškim interesima dvije multipolarne sile

Uvođenje zapadnih sankcija Rusiji uvele su Moskvu u krug zemalja koje su također pod pritiskom međunarodne zajednice. U tom krugu svakako jedna od najvećih zemalja jest Islamska republika Iran. Iskustvo sankcija na neki je način približilo Moskvu i Teheran. Dvije zemlje koje su povijesno imale velike prijepore pokrenule su posljednjih mjeseci vidljivu razmjenu ministara i visokih delegacija, uz značajne poruke o strateškoj, gospodarskoj i sveopćoj suradnji.

Iran i Rusija imaju dugu i bogatu povijest međusobnih odnosa. Carska Rusija pobijedila je vojsku dinastije Kadžar u 19.stoljeću i nametnula Golestanski mirovni ugovor (1813.) i Turkmančajski mirovni ugovor (1828). Istovremeno, Britanci su napredovali s juga, te najzad oduzeli Kadžarima Herat u Afganistanu i nametnuli Pariški ugovor 1857. Dvije svjetske sile su uspostavile granice koje su ostale više-manje netaknute do danas. Cijela Perzija je postala tampon zona, a unutar i izvan te zone igrala se tzv. Velika igra između Britanskog i Ruskog carstva. Oni su preuzeli ključnu ulogu u Iranu, te dobili niz koncesija. Mogli su otvarati provincijske konzulate, njihovi trgovci su bili izuzeti od visokih tarifa i poreza, ali lukrativni poslovi su također poboljšali iransku vanjsku trgovinu, posebice u prodaji poljoprivrednih proizvoda, sagova i šalova, koji su odlazili u Rusiju. Ruski kozaci bili su stacionirani po cijelom sjevernom Iranu, te su bili ključni u anektiranju Azerbajdžana. Tek je Reza Han, kasnije samoprozvan Pahlavi, uspio odbaciti rusku vojsku i učvrstiti granice, te ujediniti zemlju.