Postupak prepoznavanja u kriminalistici - od pseudoznanstvene discipline o "rođenom zločincu" do danas

Uvod
Povijest poznaje drugačije metode prepoznavanja od današnjih. Radilo se o brutalnim metodama sakaćenja i žigosanja osoba koje su nešto skrivile u društvenoj zajednici. Danas prepoznavanje pripada u skupinu dokaznih radnji važnih za kazneni postupak. Radi se o identifikaciji osoba i predmeta, odnosno o utvrđivanju istovjetnosti određene osobe, predmeta, prostora, zvuka, načina kretanja ili nekog drugog obilježja koje je opažao okrivljenik ili svjedok, s drugom osobom, predmetom, prostorom, zvukom, načinom kretanja ili nekim drugim obilježjem. Prepoznavanje se sastoji u opisivanju objekta prepoznavanja (osobe ili predmeta), razgledanju istih, te davanju vlastitog suda o identitetu ili neidentitetu. Postoji niz čimbenika koji utječu na prepoznavanje (o čimbenicima više dalje u tekstu rada). Postupak prepoznavanja odvija se u tri stadija. Prvi stadij je davanje detaljnog opisa osoba ili stvari, drugi je prepoznavanje, a treći ocjena rezultata prepoznavanja. Postupak prepoznavanja poznaje određena pravila, koja su također navedena i opisana dalje u članku.

Određenje pojma kriminalistike
Kriminalistika je disciplina koja sustavno istražuje i primjenjuje znanstvene metode i pravila iskustva u otkrivanju i razjašnjavanju pojava kaznenih djela i počinitelja. Za kriminalistiku je bitno :
1) poznavanje pojava kaznenih djela (koji su podaci važni za razjašnjene stanovitog kaznenog djela.)
2) istraživanje metodologije (koje mogućnosti otkrivanja i prikupljanja podataka stoje na raspolaganju)
3) razrada načina otkrivanja, razjašnjavanja i bilježenja (kako se u konkretnom predmetu ima postupati).
Kriminalističko istraživanje bavi se kaznenim djelom kao stvarnom pojavom tj. vanjskim i unutarnjim stvarnim promjenama koje je kazneno djelo izazvalo i koje se mogu spoznati. U to istraživanje uključene su radnje kojima se razjašnjavaju pitanja u vezi s pojavom kaznenog djela, počinitelja, žrtve i drugih okolnosti.