Porezi i Bostonska čajanka: Velika priča o faktorima koji su formirali SAD

Porezi su se koristili i koriste se kao izuzetno učinkovit instrument kojim država može ostvariti neke od fiskalnih ciljeva. Čak i kad je pojedinom porezu odnosno poreznom sustavu u cjelini namijenjena fiskalna uloga, ubiranje poreza ima utjecaj na ekonomski položaj građana i njihov društveni status te može izazvati neželjene učinke, učinke koji odstupaju od ciljeva oporezivanja - koji u većoj ili manjoj mjeri utječu na sudbinu naroda i države. Plaćanjem poreza smanjuje se ekonomska snaga poreznih obveznika te se mijenja (većinom pogoršava) njihov društveni status. Brojnost onih koji na različite načine izražavaju svoje protivljenje plaćanju poreza kao i intenzitet tog otpora ovisi, među ostalim, i jesu li porezni obveznici neposredno ili posredno sudjelovali u donošenju odluke o uvođenju porezne obveze, tj. je li im ta obveza nametnuta ili ne. Otpor plaćanju poreza može poprimiti neželjene razmjere ako su učinci oporezivanja suprotni cilju (ciljevima) koji su 'odgovorni' željeli ostvariti primjenom nekog poreza ili primjenom poreznog sustava.

Upravo su porezi koje je London nametnuo svojim kolonijama na tlu Sjeverne Amerike pridonijeli snaženju otpora kolonista prema Londonu i bili odlučujući čimbenik u njihovoj borbi za osamostaljenjem.
Kolonije, odnosno kolonisti stekli su jednako kao i Englezi u domovini nakon građanskog rata, pravo da odobravaju (uvode) poreze, da upravljaju sami sobom, da uređuju međusobne odnose, da slobodno izražavaju vjerske običaje i pripadnost i obavljaju vjerske obrede i pripadnost te da o njihovoj krivici odlučuje porota. Kralj odnosno vlada postavljali su u kolonijama svoga predstavnika – guvernera – kao simbol engleskog suvereniteta. Kolonisti nisu bili obvezni da Engleskoj plaćaju ikakav porez, niti je Engleska na koji način vršila utjecaj na poreznu politiku kolonija. Ipak, ne treba pretpostavljati niti se zavaravati da Engleska nije imala koristi od svojih kolonija. Ta korist se upravo očitovala u činjenici da je cjelokupna pomorska trgovina – uvoz u kolonije i izvoz iz njih – bio rezerviran samo za Engleze. Roba iz Europe i drugih zemalja prevozila se u kolonije samo engleskim brodovima. Međutim, dugotrajan rat koji je vodila Engleska sa svojim saveznicima protiv Francuske i njenih saveznica od 1775. pa do 1763., financijski je iscrpio Englesku pa se postavilo pitanje kako pribaviti sredstva koja nedostaju. Jedna od ideja je bila i ona, još od ranih godina nastanka kolonija, da i kolonije trebaju sudjelovati u podmirenju troškova ratovanja koje je vodila imperija te osigurati sredstva za izdatke vojnika Velike Britanije u kolonijama. Upravo ta ideja je potakla ministra financija Georgea Grenvillea da financijske probleme odnosno manjak u blagajni, pokuša riješiti dodatnim oporezivanjem. Njegov pokušaj da situaciju riješi bez uključivanja kolonija nije urodio plodom – njegov porez na jabukovaču (tzv. 'Cider Bill') izazvao je opće nezadovoljstvo na Otoku tako da je Grenville brzo napustio dužnost.