Pokušaj državnog udara u Rusiji: Potemkinova sela, reprizni termin subotom

I što se to dogodilo u Rusiji? Pokušaj paravojnog puča? Doista? U redu, danas je sve moguće. No što je zbilja bilo, osim što je Prigožin preveo svoju vojsku u Bjelorusiju? Koliko osoba je bilo u helikopteru ruske vojske koji su Wagnerovci navodno oborili? Je li pilot poginuo? Ako nije, kako da to nije velika vijest sama po sebi? Pitanja je bezbroj i ne možemo se sjetiti svih, ali krenimo od medija.

Ruski mediji, od Komersanta do Sputnika, precizno su i sinhronizirano izvještavali o pokušaju puča, kao da su prenosili istu nogometnu utakmicu. Zapadni mediji samo su pratili uz nekoliko minuta zakašnjenja. Prigožin poveo marš na Moskvu. Wagnerovi snajperisti na zgradi komande vojske u Rostovu. Prigožin odgovorio Putinu. Kremlj demantirao da je Putin odletio u Sankt Peterburg. Počela kontrateroristička operacija. I sve tako čitav dan. Ma kako je to moguće? Prije bi se reklo da nije, nego da jest moguće, a evo i zašto.

Kada razmišljamo o medijima u režimima kao što su Putinov, ili Erdoganov, ili Xijev, onda bi valjda bilo logičnije da o pokušaju vojnog puča nije bilo informacija. Da je, umjesto da radi, internet bio ugašen. Mogli bismo ipak imati tri tipa informacija, neslužbene, neprovjerene i netočne. Da li bi se Putin obratio svijetu iz svojeg ureda dok je još trajao lov na njega? Teško je znati što je doista bilo, ali ruski mediji su veoma, veoma transparentno izvještavali do u detalje čitavog dana. Jako čudno. Kako su uopće glavni urednici svi odjednom došli na ideju izvještavati beskompromisno i hrabro o tako opasnom događaju?

Stječe se dojam da se redakcijama jučer baš posrećilo imati izjave svih glavnih aktera ruske politike i vojske. Predsjednika države, gradonačelnika Moskve, ruskog patrijarha, šefa tajnih službi, Prigožina, Kadirova, Medvedeva, Strelkova, profesore, generale, analitičare, akademike. Svi su bili tu za njih u to ljetno subotnje prije podne. Zar nitko od njih nije niti pomislio kako se možda ne bi morao istrčavati sa izjavom dok se situacija još ljulja? A lako bi se sutra mogao opravdati novinaru zbog nejavljanja, ako je to potrebno. Reći mu, subotom ne nosim mobitel na pijacu. Gotovo.