Kako opsesija egzistencijalnom prijetnjom vodi Europu prema samouništenju - "lideri" s potporom od jedva 20% odbijaju shvatiti da Ameriku zanima Pacifik, a ne Baltik, i da će ovaj kontinent biti sam svoja žrtva

Nakon posljednjeg okupljanja u Bijeloj kući, s Trumpom u središtu i europskim liderima poredanim nasuprot, postalo je teško sakriti činjenicu - Europa očajnički želi ostati pod američkim kišobranom, dok se Amerika ili polako odguruje ili vješto koristi taj zagrljaj za vlastite interese. Od NATO retorike do novih shema kao što su tzv. Koalicija voljnih, koji obećavaju "jamstva", sve izgleda kao da Washington preuzima ulogu režisera, a Europa hrli dokazati lojalnost – premda joj se sve otvorenije poručuje da će račun i ljudstvo doći upravo s ove strane Atlantika.

U isto vrijeme europske vlade i mediji i dalje mantraju da se kontinent nalazi pred "egzistencijalnom" prijetnjom. Ta je fraza postala politička valuta za mobilizaciju proračuna, discipliniranje skeptika i prikrivanje duboke nesigurnosti. Paradoks je očit: ako je prijetnja zaista egzistencijalna, zašto Europa i dalje pokazuje da nije sposobna osigurati vlastite granice bez američkih naputaka, logistike i signala? Ako je egzistencijalno, onda bi autonomija bila imperativ, a ne dodvoravanje Washingtonu!