Pad generala Zhang Youxie djeluje kao scena iz političkog trilera. Najviše rangirani časnik kineske vojske, čovjek s tri zvjezdice i s dvorskim statusom u političkoj hijerarhiji, u jednom trenutku sjedi pored Xija na vrhu komande, a već u sljedećem nestaje u formulaciji o "teškim kršenjima discipline i zakona". Iza te birokratske rečenice krije se vrlo rijetka situacija. Vrhovno vojno tijelo, Središnja vojna komisija, ostalo je praktički svedeno na dvojicu ljudi, na Xija kao predsjednika i na vojnog disciplinarca Zhanga Shengmina. U kineskim okvirima to znači da se piramida s milijunima ljudi u uniformi odjednom oslanja na iznenađujuće uzak vrh.
Zhang nije bio bilo tko. Dolazi iz generacije "crvene aristokracije", sin je veterana revolucije, osobno povezan s obitelji Xi još od vremena ratnih logora i partizanskog podzemlja. U vojsci je nosio rijetko iskustvo stvarne borbe u sukobu s Vijetnamom krajem sedamdesetih. Takvi kadrovi imaju itekakvu težinu u kulturi koja cijeni biografiju, a ne samo školu i čin. Ostao je na vrhu i nakon što su padali drugi teškaši. Upravo zato njegovo rušenje ne djeluje kao nasumična epizoda, nego kao signal da je Xi spreman rezati i u vlastitom krugu povjerenja.