Par povijesnih koraka po 38. paraleli: Autentični Trump i prkosni Kim - "Pen pals" duo u svijetu političkih ulizica - uzvraćaju udarac

Živjeti u eri Donalda Trumpa je jedan poseban osjećaj, sve samo ne dosadan. Na čelu najveće sile svijeta imamo čovjeka koji zbog svoje nepredvidljivosti može biti puno toga - i zabavan, simpatičan, pa i pozitivan, kao što je ovih dana, naročito jutros, dok u isto vrijeme može biti i velika prijetnja po mir u svijetu kakav je bio prije svega nekoliko dana. Zbog toga je i nemoguće imati nekakav konačan stav o Trumpu, na onaj način kako se to više-manje moglo činiti s gotovo svakim prethodnim američkim predsjednikom čim bi ušao u Bijelu kuću. Barack Obama vladao je 8 godina i sve te godine su zapravo bile krajnje predvidljive. Ni kada je činio dobro (pokretao normalizacije odnosa s Iranom i Kubom), ni kada je činio loše (napad na Libiju, destabilizacija Sirije), nije bio "izvan predviđenog". Isto se može reći i za Busha, Clintona, Reagana...

S Trumpom ćemo pak morati pričekati, da njegov mandat (ili mandati) dođu kraju, tek tada, taj zadnji dan, moći ćemo podvući liniju i reći kakav je zaista bio rezime Trumpove ere - jer do zadnjeg dana on će biti predsjednik koji može ići mimo protokola, očekivanja, prognoza i političkih sugestija, a ako hoće u svakom trenutku može napraviti i nešto jako dobro i nešto jako loše.