Pandemija stvara oštru političku polarizaciju Latinske Amerike

Ako je prije izboja pandemije COVID-19 bilo teško postići politički konsenzus u Latinskoj Americi, sada je stanje još gore. Čini se da pandemija proizvodi još veću polarizaciju i političku fragmentaciju, potencijalno otvarajući vrata posve novim političkim snagama koje često imaju nejasne pa čak i opasne namjere, time povećavajući napetost između izvršne i zakonodavne vlasti u godinama koje dolaze. Oba su trenda u tijeku već godinama, jer se vlade ove regije posljednjih godina uglavnom nisu uspjele nositi s recesijom, većim siromaštvom, rastom nezaposlenosti i povećanom nesigurnošću. Ali sada, isti strukturni problemi zbog kojih je Latinska Amerika ostala posebno osjetljiva na pandemiju - nejednakost, neformalnost i slabe države - prijete da će se još više pogoršati u 2020-ima, dok se države bore s fiskalnom krizom, smanjenim resursima i sve nestrpljivijim stanovništvom.

Čak i prije dolaska virusa, prosvjedi i institucionalna kriza širili su se cijelom regijom, posebno u andskim zemljama. Kombinacija gospodarskog usporavanja, koje je pogoršavalo socijalnu mobilnost iz 2000-ih, i korupcijskih skandala potakli su glasače da izađu na ulice i odbiju postojeće dužnosnike tijekom cijele 2019. Počevši od ožujka, strah od COVID-19 uzrokovao je jenjavanje prosvjeda, čak i u Čileu gdje je nezadovoljstvo rezultiralo pozivom na plebiscit o ustavnoj reformi, koji je zbog pandemije morao biti reprogramiran. Većina prosvjeda postala je lokaliziranija, usredotočena na ekonomsku pomoć ili medicinske potrepštine. Pandemija i ekonomske posljedice mjera poduzetih za ublažavanje utjecaja pandemije dovode u napetost latinoameričke političke sustave. U većini zemalja predsjednik je na prvoj crti bojišnice, vodeći donošenje odluka i javnu komunikaciju. Dok se u nekim slučajevima, poput Meksika, to događa uslijed zakonske paralize, u drugima, poput Brazila, otvoreno sučeljavanje sila je uobičajena politička svakodnevica.