Pandemija otkriva krhkost svijeta: O trendovima nasilja i sukobima u vrijeme koronavirusa

Pandemija COVID-19 najizrazitije je izbijanje infekcije u 21. stoljeću. Pandemija je započela u kineskom Wuhanu krajem 2019. godine, a početkom 2020. godine proširila se globalno. Krajem svibnja 2020. virus je rezultirao s 370 000 smrtnih slučajeva širom svijeta. Moguće je da je ova stopa smrtnosti precijenjena ili pak podcijenjena, jer su niski brojevi ispitivanja u početnoj fazi pandemije omogućili da mnogi slučajevi prođu neotkriveni. Kao odgovor na to, vlasti su primijenile mjere ograničavanja, uključujući socijalnu izolaciju i zatvaranje poduzeća, što je rezultiralo naglim ekonomskim padom. COVID-19 pogodio je zemlje bez obzira na razinu društveno-ekonomskog razvoja, za razliku od ostalih epidemija ovog stoljeća koje su uglavnom pogađale zemlje s niskim do srednjim razinama pozitivnog mira.

Johan Galtung, otac mirovnih studija, često se poziva na razliku između 'negativnog mira' i 'pozitivnog mira'. Negativni mir odnosi se na odsutnost nasilja. Kad se, na primjer, donese prekid vatre, nastupit će negativni mir. Negativno je jer se prestalo događati nešto nepoželjno (npr. zaustavilo se nasilje, prestalo ugnjetavanje). Pozitivni mir ispunjen je pozitivnim sadržajima poput obnavljanja odnosa, stvaranja socijalnih sustava koji služe potrebama cijele populacije i konstruktivnog rješavanja sukoba. Mir ne znači potpuno odsustvo bilo kakvog sukoba. To znači odsutnost nasilja u svim oblicima i odvijanje sukoba na konstruktivan način. Mir dakle postoji tamo gdje ljudi nenasilno komuniciraju i upravljaju svojim sukobima pozitivno - s poštovanjem prema legitimnim potrebama i interesima svih zainteresiranih i uključenih.