Oživljavanje amharskog nacionalizma kao presudni faktor budućnosti Etiopije

U neprestano mijenjajućem političkom krajoliku Etiopije jedan od nedavnih fenomena bila je pojava amharskog nacionalizma. U usporedbi s drugim poddržavnim nacionalizmima, naime naroda Oromo, Tigrajan, Somali i Sidama, ovaj je nacionalizam zakasnio. To nije bilo zato što su ljudi Amhare patili od socijalnog, političkog i ekonomskog podčinjavanja manje od ostalih, već je identitet Amhare kakav danas poznajemo konstruiran samo kao odgovor na cilj represije, s porastom Derga. Derg se često prikazuje kao nastavak starog imperijalnog sustava koji je bio 'pro-amharski', ali njegova dokumentirana povijest pokazuje da su Amhare bile među glavnim žrtvama njegove brutalnosti. Takva se politika povećala nakon što je Revolucionarna Demokratska fronta Etiopskog naroda 1991. godine preuzela vlast.

Dominantni segment etiopske politike, Narodnooslobodilačka fronta Tigray (TPFL), prepoznao je Amharu kao svog 'vječnog neprijatelja' na početku svoje oružane borbe, a nakon 1991. ovaj je stranački manifest pretvorio u vladinu politiku, provodeći je ozbiljno, koristeći državne strukture i instrumente nasilja. Amhare su bili izloženi prisilnom nestanku, raseljavanju, samovoljnim ubojstvima i ponižavanju. Nadovezujući se na Dergovu optužbu za prošlu privilegiju Amhare, TPLF je radio na tome da Amhare prikaže kao 'odmetnike', 'ugnjetače' i 'neprijatelje' drugih 'nacija i nacionalnosti' kako bi ih uspješno marginalizirali i isključili iz ekonomskih naleta političke moći. Sada, prema bilo kojem objektivnom standardu, prosječni poljoprivrednik u regiji Amhara je jednako siromašan kao prosječni poljoprivrednik u bilo kojoj drugoj navodno potlačenoj regiji. Politika ugnjetavanja postupno je sijala sjeme žrtve, otuđenosti, diskriminacije i ogorčenja što je konačno nadahnulo amharski nacionalizam.