U dubini planina, iza zatvorenih tunela i izgubljenog nadzora - može li se izvesti jedna operacija toliko kompleksna da izgleda skoro nemoguće?
Medijski navodi koji su se pojavili tijekom ožujka 2026. sve otvorenije opisuju mogućnost da američka administracija razmatra slanje specijalnih snaga s ciljem fizičkog preuzimanja ili neutralizacije iranskih zaliha urana obogaćenog do 60% U-235. Takva operacija, često sažeta u riječi "izvlačenje", pojavila se u izvještajima više redakcija, od Axiosa i Reutersa do CBS Newsa i Wall Street Journala, a dodatnu težinu daju joj i javne izjave dužnosnika koji "osiguranje nuklearnog materijala" sve češće ističu kao jedan od ključnih ratnih ciljeva. Premda službeni plan nikada nije javno potvrđen, gustoća i podudarnost tih navoda sugeriraju da se opcija doista razmatra na visokoj razini planiranja, vjerojatno unutar zapovjedništva Joint Special Operations Commanda i u koordinaciji s izraelskim saveznicima.
Strateška pozadina te ideje počiva na jednoj ključnoj činjenici koju potvrđuju izvještaji Međunarodne agencije za atomsku energiju. Do sredine 2025. Iran je akumulirao oko 440 kilograma urana obogaćenog do 60%, većinom u obliku uranijevog heksafluorida (UF₆), nakon čega je IAEA izgubila pristup pogonima, a s time i takozvani "kontinuitet znanja" nad inventarom. IAEA od veljače 2026. navodi da zbog prekida pristupa više ne može pouzdano potvrditi trenutačnu količinu, sastav ni lokaciju zaliha, kao ni to je li obogaćivanje uopće zaustavljeno. Upravo taj verifikacijski mrak stvara politički prostor u kojem se kopnena operacija počinje razmatrati kao gruba "zamjena za nadzor" koji više, iz američko-izraelske perspektive ne funkcionira (dakako, tome je "zaslužan" prvenstveno sam Trump koji je 2018. jednostrano izašao iz nuklearnog sporazuma s Iranom!). Dakle, kako bi ta kompleksna operacija izgledala i može li Iran, pošto ovaj put ne bi smjelo biti elementa iznenađenja, istu zaustaviti ili neutralizirati?