Svijet nakon UN-a: Odbor za mir je privatizacija svjetskog poretka pod američkim vodstvom

Pitanje pokušava li SAD stvoriti novu verziju Ujedinjenih naroda, naročito Vijeća sigurnosti, kroz svoj "Odbor za mir" prije desetak godina zvučalo bi kao politička fantazija. Danas izgleda konkretnije. Povratkom u Bijelu kuću prošle godine Trump je krenuo u otvoreni obračun s poslijeratnim multilateralnim poretkom i UN-om koji ga simbolizira. Odbor za mir postavljen je kao eksperiment za novi model globalne uprave, ali i kao instrument američke moći u trenutku kad stari okvir više ne osigurava istu razinu kontrole.

Formalno je sve počelo kao projekt vezan uz Pojas Gaze (o čemu smo već opširno pisali, vidi: Gaza nakon uništenja spremna je za brisanje: Trumpov "Odbor za mir" kao eksperiment globalnog protektorata). Trump je ponudio plan primirja i poslijeratne obnove, a Vijeće sigurnosti UN-a u studenome 2025. prihvatilo je rezoluciju koja taj plan podržava i pozdravlja stvaranje Odbora za mir kao tijela koje će nadzirati primjenu. Time je inicijativa dobila minimum međunarodne legitimnosti i vezala se uz krizu, uz obećanje da će koordinirati pomoć, obnovu i političku tranziciju Gaze prema novoj palestinskoj upravi. No, ubrzo se okvir proširio. U Davosu je Trump organizirao potpisivanje Povelje Odbora za mir i iznio ambiciju "trajne međunarodne platforme za rješavanje sukoba", foruma koji može djelovati bilo gdje, u koordinaciji s UN-om, ali s vlastitim pravilima i ritmom. Na izravno pitanje može li taj Odbor jednog dana biti zamjena za UN odgovorio je neodređenim, ali znakovitim "možda".

U samoj strukturi novog tijela vidi se koliko se razlikuje od klasičnih međunarodnih organizacija. Trump je u Povelji upisan kao predsjedatelj Odbora u osobnom svojstvu, s mandatom koji nema rok isteka. On saziva sastanke, tumači pravila, ima posljednju riječ nad odlukama i praktički pravo veta (!). Članice se ne prijavljuju, poziv dolazi iz Washingtona, a popis odabranih država odražava njegove geopolitičke preference. Povelja predviđa i kategoriju stalnog članstva za one koji uplate najmanje milijardu dolara u fond Odbora, što znači da financijski najjači kupuju trajni utjecaj. Vizualni identitet dodatno pojačava poruku, logo podsjeća na UN-ov, no globus je okrenut tako da u središtu stoji zapadna hemisfera.

Na popisu pozvanih našlo se oko šezdeset država, a do Davosa ih je oko dvadesetak potpisalo Povelju. Iz europskog kruga tu su Mađarska i Bugarska, s vladama koje otvoreno simpatiziraju Trumpa. Albanija i Kosovo prihvaćaju poziv i pritom naglašavaju zahvalnost SAD-u za sigurnost, pa ulazak u Odbor za mir doživljavaju kao lojalnu gestu prema ključnom zaštitniku. Na Bliskom istoku se priključuju bogate zaljevske monarhije i pojedine regionalne sile koje žele biti što bliže centru odlučivanja o Palestini i drugim krizama. U igri su i države poput Indonezije i Pakistana koje nastupaju iz solidarnosti prema Palestincima, ali istovremeno učvršćuju odnos s Washingtonom. Trump nastoji privući i Rusiju i Ukrajinu, nudeći platformu na kojoj bi mogao demonstrirati svoj talent za velike geopolitičke nagodbe.