"Odbor za mir u Gazi", Trumpov proizvod, predstavlja se u javnosti pod etiketom mira i obnove, ali već na prvu se vide i logika i interesi upravljanja ovim uništenim teritorijem. Gaza je nakon godina rata razorena, stanovništvo traumatizirano, i upravo takva situacija pogoduje ideji da se rješenje svede na administrativni projekt. U službenim formulacijama naglasak je na stabilnosti, rekonstrukciji, tehnokratskoj upravi i demilitarizaciji, a palestinsko pravo na političko samoopredjeljenje je nešto što se eliminira.
Ovaj odbor funkcionira kao hibrid političkog tijela i upravnog odbora velike korporacije. U njemu sjede državnici, bivši premijeri, bankari, investitori i sigurnosni dužnosnici. Uloga palestinskih predstavnika spušta se na razinu tehničke administracije, dok strateške odluke ostaju u rukama globalnog kluba koji se formira oko Washingtona i osobno oko Trumpa. To je model u kojem se Gaza tretira kao problem upravljanja prostorom, novcem i rizikom, a ne kao narod s poviješću, pravima i političkim zahtjevima.
Trump nastupa kao svojevrsni izvršni predsjednik ovog novog globalnog tijela. U javnim nastupima govori o "najprestižnijem odboru na svijetu", o povijesnoj misiji i o ogromnim sumama koje će se sliti u obnovu. Takav diskurs stvara dojam da se radi o nečemu iznad uobičajene diplomacije. U stvarnosti riječ je o vrlo staroj ideji da se uništeni teritorij prebaci pod upravu velikih sila i njihovih partnera, uz ograničen ili kontroliran prostor za lokalne aktere.
Protektorat pod drugim imenom, pravni trikovi i kolonijalna tradicija
Odbor za mir u Gazi gradi se na formalno privremenoj osnovi. Govori se o tranzicijskoj upravi, o međunarodnoj odgovornosti, o prijelaznoj fazi do trenutka kada Palestinska samouprava provede reforme i preuzme punu vlast. U jeziku međunarodnih institucija takve formulacije zvuče neutralno, ali iskustvo dvadesetog stoljeća pokazuje da privremene uprave često znaju trajati desetljećima.