Od Stare Grčke i Rimskog Carstva do sirijske i ukrajinske krize: Nastanak i razvoj diplomatskog pregovaranja (II. dio)

19. stoljeće svjedočilo je konsolidaciji obrazaca nacionalne i međunarodne diplomacije, ali su se i događale značajne promjene. Na nacionalnoj razini, administrativni aparat zadužen za provedbu diplomacije postao je veći, složeniji i stručniji. To označava promjene u ulozi i strukturi države i posljedične potrebe za sofisticiranijim birokratskim sustavima, ali označava i sve veću složenost vanjske politike.

Nastanak moderne države i profesionalizacija diplomacije utjecali su na ministarstva vanjskih poslova. Kroz postupan proces, imidž diplomacije se počeo mijenjati. Više to nije bila djelatnost rezervirana isključivo za aristokraciju nego se za ulazak u diplomatsku službu tražio talent. Širom Europe, ministarstva vanjskih poslova i srodne diplomatske službe razvile su sustav regrutacije koji se zasnivao na selekcijskom procesu i promociji po zaslugama. Npr. Habsburško Carstvo uspostavilo je već sredinom 18. stoljeća Orijentalnu akademiju na kojoj su se podučavale traže vještine od znanja jezika, kulture, itd. Ipak diplomacijom je još uvijek dominiralo plemstvo jer diplomati nisu mogli sami financirati svoje dužnosti sve do uspostavljanja karijerne diplomatske službe.