Od Stare Grčke i Rimskog Carstva do sirijske i ukrajinske krize: Nastanak i razvoj diplomatskog pregovaranja (I. dio)

Diplomacija se smatra najstarijim oblikom općenja među državama. Kada se o njoj govori, odmah se pri tome misli i na vanjsku politiku. Vanjska politika ili politika u cjelini program je akcije koji određena država ostvaruje na planu međunarodnih odnosa, a diplomacija bi bila ona metoda uz čiju se pomoć ta politika u praksi ostvaruje. Dakle, diplomacija ne može stvarati vanjsku politiku, ona jednostavno prenosi, objašnjava, pregovara i zastupa osnovnu političku liniju jedne države.

Pod diplomacijom se često razumijevaju različite stvari. Prije svega, pod diplomacijom se smatra vanjska politika neke zemlje. Kada se npr. kaže diplomacija Svete alijanse ili diplomacija SAD-a u Europi, onda se pri tome de facto misli na vanjsku politiku tih država. Diplomacija, međutim, ima i drugo značenje, tj. kada se uzima u smislu vođenja međunarodnih pregovora i mirnoga rješavanja međunarodnih sukoba. Istodobno, pod diplomacijom se ponekad smatraju posebno umijeće i vještina vođenja vanjskih poslova od pojedinih državnika. Sva ta određenja diplomacije u stanovitom su smislu jednostrana, jer, ipak, vođenje međunarodnih pregovora i mirno rješavanje sporova znače njezine bitne komponente.