Američki rat protiv droga upravo je ušao u novu, mračnu fazu. Od početka rujna američka vojska provodi zračne napade na male brodove u Karibima i istočnom Pacifiku, formalno u sklopu operacije protiv "narko-terorista" iz Venezuele i regije. U tim napadima, prema službenim i medijskim podacima, već je ubijeno više od osamdeset ljudi, a gađano je više od dvadeset plovila[1]. U Washingtonu se govori o obrani američke nacionalne sigurnosti, u Caracasu o piratstvu i izvanpravnim egzekucijama. U međuvremenu, negdje između tih dviju propagandi, plutaju tijela ribara i siromašnih mladića koji nikada nisu imali priliku objasniti tko su i što su radili na tim brodovima.
Gnjev[5] dijela američke i zapadne javnosti zbog otkrića da je Pentagon navodno gađao i preživjele na jednoj od potopljenih "narko-barki" sasvim je razumljiv. Ako je točno da je ministar obrane Pete Hegseth tražio da se "ubije sve" na brodu, a potom i preživjele u vodi, onda ne govorimo o ratnim operacijama, već o čistoj egzekuciji. No isto to ogorčenje danas dolazi i od istih onih krugova koji su prije samo nekoliko godina Obamu slavili kao mirnog predsjednika, liberalnog humanista, nositelja Nobelove nagrade za mir. To je licemjerje na koje s pravom upozorava i James Bovard u svom tekstu za Counterpunch[2], gdje Trumpovu kampanju ubijanja na karipskim morima spaja s praksom koju je normalizirao upravo Barack Obama.