Obojene revolucije i zašto se nakon provedbe istih više ne spominju priče o demokraciji i ljudskim pravima

Obojene revolucije naziv je koji se koristi za opis revolucionarnih pokreta koji su se pojavili u mnogim državama svijeta krajem 20. i početkom 21. stoljeća. Obojene revolucije izbijale su u zemljama bivšeg Sovjetskog Saveza, na Balkanu, Bliskom istoku, a u novije vrijeme i drugdje. Tri medijski najeksponiranije revolucije svakako su Ružičasta u Gruziji 2003., Narančasta u Ukrajini 2004. i Tulipanska u Kirgistanu 2005. Neki promatrači su događaje nazvali revolucionarnim valom čiji se počeci mogu pratiti od 1986. i filipinske Žute revolucije.

Svijet se sve više mijenja pa tako i sredstva političke borbe. Osvajanje vlasti vojnim putem zamijenjeno je suptilnijim načinom obojene revolucije - pod krinkom demokratizacije zapravo se provodi smjena nepodobne vlasti iliti coup d'etat. I najčešće vanjske sile (bez iznimke, zapadne) sponzoriraju, planiraju, organiziraju i provode "revolucije". Uloga vanjskih sila je ključna. Zapravo se radi o revolucijama samo po imenu. Radi se o modernom obliku ratovanja, često i međunarodnog sukoba iako ga pravna struka kao takvog još ne poznaje.