O nafti, geopolitici i korištenju kapaciteta ekstremne brutalnosti: Pandorina kutija u Libiji otvorila se do kraja, ISIL preuzima kontrolu nad zemljom i prijeti Europi preko Mediterana

Recept po kojem se rušila Libija bio je gotovo "klasičan" - mediji su tog proljeća 2011. bez stanke pojašnjavali kako se sve snage moraju upregnuti u rušenje zle diktature koja drži vlastiti narod u okovima tiranije. Intenzivno se radilo na stvaranju osjećaja hitnosti, tj. osjećaju da ako "netko" (zna se tko) ne poduzme nešto uskoro, desiti će se genocid.

Igralo se na kartu nekakve kolektivne krivnje koju valjda svaka osoba zbog nekog razloga osjeća za sve prethodne zločine, jer je i sama dio kompleksnog ljudskog roda. Hitnost u ovom slučaju odnosila se na istočni libijski grad Bengazi, gdje je buknula pobuna protiv Gaddafijeve vlasti. Pobuna je zapravo bio islamistički ustanak, no to tada nitko nije želio napisati tim riječima.