Nizozemski paradoks ekonomskog napretka i jačanja radikalne desnice pojašnjava nam gdje su nestali dojučerašnji tolerantni Europljani

Diljem Zapadnog svijeta javlja se otpor prema establišmentu i kada bismo htjeli detektirati gdje on snažnije počinje moglo bi se reći da je okidač bila velika financijska kriza koja je svijet pogodila 2008. godine. No, iako je izgledalo da će reakcija na tu krizu - što bi bilo logično - biti nagli uspon ljevice, jer ipak je to bila kriza kapitalizma, to se ipak nije desilo tako da sada u usponu imamo jednu novu desnicu koju obilježava populizam.

Moglo bi se, i trebalo bi se, puno govoriti o razlozima zašto se desilo. Jedan od glavnih je svakako činjenica da se ljevica postavila na jedan sasvim pogrešan način dajući preveliku potporu (ili nudeći premalo kritike) prema lijevom centru kao što je to bio recimo Barack Obama u SAD-u ili Francois Hollande u Francuskoj (pa u konačnici, na razočarenje mnogih, i Alexis Tsipras u Grčkoj).