Nizozemska se suočava s teškim kolonijalnim nasljeđem

U kolovozu 1945. Indonezija, koju je Japan zauzeo tijekom Drugog svjetskog rata, proglasila je neovisnost od svoje kolonijalne vladarice Nizozemske, ali to europska kraljevina nije prihvatila. Tako su započele četiri godine rata, završavajući 1949. priznanjem indonezijske neovisnosti. Danas, 75 godina kasnije, Nizozemska se još uvijek bori sa svojom ulogom u tim vremenima. U nizozemskoj kulturi sjećanja na prvu polovicu rata koji je završio porazom nacističke Njemačke i Japana nema nikakve polemike: Nizozemska je kao žrtva agresora na "pravoj strani povijesti". U drugoj polovici ovog rata, međutim, Nizozemska se pozicionirala na pogrešnoj strani povijesti. Od samog početka, trenutačno istraživanje tri znanstvena instituta u zemlji nije naišlo na naklonost kod kritičara s lijeve i desne strane koji istraživače optužuju ili za kolonijalnu ili za antikolonijalnu pristranost. Očito ovaj rat ne može doći do kraja čak ni u historiografiji.

Prvi Europljani stigli su na indonezijski arhipelag 1512. godine, kada su portugalski trgovci, pod vodstvom Francisca Serraa, nastojali monopolizirati izvore muškatnog oraščića, klinčića i paprike na otocima Maluku. Slijedili su nizozemski i britanski trgovci. Godine 1602. Nizozemci su osnovali nizozemsku Istočnoindijsku tvrtku i postali su dominantna europska sila gotovo 200 godina. Kompanija je raspuštena 1800. nakon bankrota, a Nizozemska je osnovala nizozemsku Istočnu Indiju kao nacionaliziranu koloniju. Tijekom većeg dijela kolonijalnog razdoblja nizozemska kontrola nad arhipelagom bila je slaba. Nizozemske snage kontinuirano su sudjelovale u gašenju pobuna na Javi i izvan nje. Utjecaj lokalnih vođa poput princa Diponegora u središnjoj Javi, Imama Bonjola u središnjoj Sumatri, Pattimura u Malukuu i krvavi 30-godišnji rat u Acehu oslabio je Nizozemce i, a kolonijalne vojne snage doživljavale su stalne poraze. Tek se početkom 20. stoljeća njihova dominacija proširila. Japanska invazija i naknadna okupacija tijekom Drugog svjetskog rata okončali su nizozemsku vlast i potaknuli prethodno potisnuti pokret za neovisnost. Dva dana nakon predaje Japana u kolovozu 1945., Sukarno i Mohammad Hatta, utjecajni nacionalistički čelnici, proglasili su indonezijsku neovisnost i imenovani su predsjednikom, odnosno potpredsjednikom. Nizozemska je pokušala ponovno uspostaviti svoju vladavinu, a ogorčena oružana i diplomatska borba završila je u prosincu 1949. kada su Nizozemci formalno priznali indonezijsku neovisnost pod međunarodnim pritiskom. Unatoč izvanrednim političkim, socijalnim i vjerskim podjelama, Indonežani su se udružili u svojoj borbi za neovisnost.