Američki zračni udari na položaje ISIL-a u Nigeriji, izvedeni na sam Božić nakon tjedana Trumpovih dramatičnih upozorenja zbog "ubijanja kršćana", predstavljeni su američkoj javnosti kao moralni čin zaštite progonjene zajednice. Priča je jednostavna, gotovo crno bijela, predsjednik koji spašava nedužne vjernike na drugom kontinentu. Čim se, međutim, izađe iz propagandnog okvira i pogleda u nigerijsku stvarnost, jasno je da je riječ o mnogo složenijem sklopu interesa u kojem se humanitarni jezik koristi kao omot za geopolitičku igru.
Za početak, Trumpov iznenadni fokus na Nigeriju savršeno odgovara potrebama njegove unutarnje politike. Najvjerniji dio njegova biračkog tijela čine evanđeoski protestantski krugovi za koje je motiv progonjenih kršćana emocionalno iznimno snažan. Kada se na Božić objavi da je Amerika bombardirala borce ISIL-a u obrani kršćana u Africi, dobiva se prizor koji mobilizira upravo taj blok i učvršćuje sliku odlučnog branitelja vjere. U isto vrijeme, iste te strukture potpuno ignoriraju kršćanske zajednice koje godinama nestaju na Bliskom istoku i u drugim dijelovima Afrike, bez ikakvog sličnog moralnog uzleta u Washingtonu, što sugerira da kriterij nije patnja nego politička iskoristivost.
Procjene broja mrtvih u napadima Boko Harama broje se u stotinama tisuća, s velikim udjelom kršćana, ali i golemim gubicima u muslimanskim zajednicama.Nigerija nije slučajno odabrana kao pozornica. Riječ je o zemlji s više od dvjesto milijuna stanovnika, približno podijeljenih između muslimanskog sjevera i pretežno kršćanskog juga, sa širokim pojasom miješanih zajednica u centru. Britanska kolonijalna vlast ostavila je za sobom nasljeđe u kojem su na sjeveru očuvani tradicionalni emiratski sustavi, dok se na jugu poticao misionarski rad i uvođenje zapadnog obrazovanja. Na toj crti napetosti od osamdesetih godina izbijaju povremeni vjerski i etnički nemiri, ali današnji val ekstremnog nasilja povezan je s usponom Boko Harama.
Boko Haram se početkom ovog stoljeća pojavio kao radikalni pokret koji odbacuje "zapadno" obrazovanje i nigerijsku državu proglašava nevjerničkom. Nakon krvavog gušenja ustanka 2009. prelazi u gerilski rat u sjeveroistočnoj Nigeriji. U sljedećim godinama miniraju i crkve i džamije, napadaju škole i tržnice, ubijaju i otimaju i muslimane i kršćane. Dio organizacije polaže prisegu takozvanoj Islamskoj državi i nastaje ogranak ISWAP (Islamic State – West Africa Province), dok ostatak nastavlja djelovati pod starim imenom. Procjene broja mrtvih broje se u stotinama tisuća, s velikim udjelom kršćana, ali i golemim gubicima u muslimanskim zajednicama, što pokazuje da je riječ o općem slomu sigurnosti u cijeloj regiji.
U tom okruženju razvijaju se i drugi oblici nasilja koji se u zapadnim medijima često pojednostavljeno prikazuju kao "muslimanski napadi na kršćane". U središnjim državama Nigerije, u zoni takozvanog Srednjeg pojasa, sukobi između uglavnom muslimanskih stočara i pretežno kršćanskih zemljoradnika rezultat su kombinacije klimatskih promjena, rasta stanovništva i nereguliranih zemljišnih prava. Kada nomadski stočari traže nove pašnjake, ulaze u sporove s lokalnim selima koja na nasilje odgovaraju vlastitim naoružanim skupinama. Rezultat su napadi u kojima cijela sela budu spaljena, a u javnosti ostaje slika jednostavne "vjerske mržnje" iako su korijeni sukoba puno dublji i materijalniji.
Posljednjih godina bilježe se masakri u kršćanskim selima, rušenje i paljenje crkava, otmice pastora i vjernika, te se stvara dojam da je riječ o sustavnom čišćenju. Brojke koje iznose crkvene i aktivističke organizacije upozoravaju na tisuće ubijenih godišnje. Istodobno u drugim dijelovima zemlje džihadisti i bande masakriraju muslimanska sela, otimaju djecu iz islamskih škola i ubijaju imame koji im se suprotstavljaju. Država reagira sporo i selektivno, vojska je često kompromitirana korupcijom, a siromašne zajednice osjećaju se ostavljene na milost i nemilost. U takvoj atmosferi dio nigerijskih kršćanskih vođa okreće se američkim evanđeoskim mrežama i lobira da Washington proglasi Nigeriju "zemljom koja krši vjerske slobode", kako bi se natjerali vlast u Abuji na odlučnije poteze.