Neuspjesi Berlinskog procesa na Zapadnom Balkanu

Berlinski proces je proširena koalicija deset zemalja Europske unije koje surađuju s državama Zapadnog Balkana, a čiji je cilj daljnji razvoj potonje regije. Taj su format otvorili Austrija, Hrvatska, Njemačka i Slovenija, a kasnije su im se pridružile Francuska, Italija, Velika Britanija, Poljska, Grčka i Bugarska. Nakon prvog sastanka na vrhu u Berlinu 2014. godine, uzastopni godišnji sastanci lidera tih zemalja održavali su se u Beču, Parizu, Trstu i Londonu. Poljska je domaćin summita u Poznanu u srpnju 2019. godine.

Berlinski proces ima za cilj podržati europske integracije, ali ne i zamijeniti ih. Stoga je u završnoj deklaraciji sastanka iz kolovoza 2014. izostavljen središnji element integracije, tj. poboljšanje vladavine prava u zemljama zapadnog Balkana. Umjesto toga, obvezali su ih na ubrzanje općih reformi, rješavanje bilateralnih sporova, postizanje napretka u pomirbi i produbljivanje regionalne suradnje, uključujući i na ekonomskoj razini. Tako Berlinski proces sadrži i druge bitne točke u približavanju zemalja regije Europskoj uniji i stoga održava bliski odnos s procesom europske integracije.