Zaljev ulazi u najopasniju fazu svoje suvremene povijesti. U samo nekoliko tjedana rat protiv Irana probio je granice onoga što su zaljevske monarhije godinama pokušavale očuvati, a to je status prostora bogatstva, trgovine i pažljivo režirane sigurnosti pod američkim kišobranom. Iranski udari na pomorske i zračne luke, naftnu infrastrukturu i urbane zone raspršili su sliku stabilnosti koja je održavala investicijske megaplanove Rijada, Dubaija, Abu Dhabija i Dohe. Kada se jednom pokazalo da sve što prolazi (odnosno sad ne prolazi) kroz Hormuz biva pod stalnom prijetnjom, cijela financijska arhitektura Zaljeva ulazi u stanje političkog šoka.
Upravo zato tvrđi ton iz zaljevskih prijestolnica - njihova poruka SAD-u da nastave sve do rušenja Irana - postaje simptom duboke panike. Godinama su te monarhije gradile dvostruku strategiju. Oslanjale su se na američku vojnu zaštitu, a istodobno su održavale otvorene ili barem podnošljive kanale prema Teheranu kako bi smanjile mogućnost izravnog sudara. Ta ravnoteža sada je pukla. Kriza u Hormuzu promijenila je temeljnu računicu. Iran je pokazao da može posegnuti za žilom kucavicom zaljevskog bogatstva i da može dirnuti upravo ono na čemu počivaju njihove ambicije i za svijet nakon nafte, od logistike do turizma, od financija do visokotehnoloških zona.