Nakon sastanka u Teheranu: Turska je u izolaciji, može li se očekivati da odustane od potpore ekstremistima u Idlibu?

Sirijska vlada i Rusija provele su snažne zračne napade protiv posljednjeg glavnog središta terorista i oporbe u pokrajini Idlib. UN je upozorio da bi operacija mogla rezultirati humanitarnom katastrofom s obzirom na oko tri milijuna civila koji žive u pokrajini. U ovoj koaliciji koja će utvrditi kako će se doći do mira u Siriji Turska trenutačno ne sudjeluje, iako je bila prisutna na susretu u Teheranu koji je završio odlukom pokretanja zračnih napada na Idlib. Nije razlog tome što se Turska pokušava vratiti Zapadu. Dapače, čini se da je Ankara sve više izoliranija i to ne samo u regionalnoj politici.
Ovo pitanje zaista je od neizmjerne važnosti za Tursku, a i Rusija i Iran morali su uzeti u obzir različit stav Turske. Savezničke strane u Teheranu nisu postigle potpuni dogovor za koji su se prvobitno nadale - u Rusiji će se održati još jedan summit - ali sve tri zemlje imaju razlog da usuglase svoje osnovne sigurnosne interese. Ankara je tako dobila vremena da izdvoji umjerene militante od radikalnih, Putin je dobio obećanje da se može suočiti s onima koji napadaju rusku bazu u Hmeimimu, dok je Iran zadržao svoj tradicionalni stav čekanja i procjene budućih kretanja. Dogovor da se započne s napadima na marginama provincije Idlib Turska je dočekala bez zamjerki.

Razgovori na vrhu između triju predsjednika pokazali su da nesuglasice unutar trojke iz Astane i dalje traju. To je jedva vijest jer su odavno priznali i izrazili svoje razlike na različitim razinama, a televizijski spor samo je vrh ledenog brijega u tom smislu. Ipak, jezik i držanje trojice vođa pomažu u razumijevanju složenosti osobnih odnosa između Vladimira Putina, Hasana Rohanija i Recepa Tayyipa Erdogana, njihovih stilova vodstva i načina putem kojih svaki mora promicati interese svoje zemlje unutar ovog "saveza". Trilateralni summit u Teheranu između predsjednika Turske, Irana i Rusije bio je jedan od najneobičnijih parada međunarodne diplomacije. Pušten je uživo preko televizijskih ekrana. Svi koji su to gledali vidjeli su kako je turski predsjednik Recep Tayyip Erdogan izgledao nervozno i kako ga je ruski predsjednik Vladimir Putin ismijavao. To je bio rijedak - ako ne i jedinstven - slučaj međunarodne diplomacije u kojem je trilateralno partnerstvo štetno za interese Zapada pokazalo znakove neuspjeha na gorućem međunarodnom pitanju – i to uživo! Turski tisak bio je jednoglasan u prikazu Erdoganove izvedbe u Teheranu kao pobjede. Ipak, društveni mediji pokazali su Erdogana kako neprestano jede iranske pistacije, dok su domaćin, iranski predsjednik Hasan Rohani i njegov ruski kolega Vladimir Putin izgledali državnički. Erdogan je tijekom govora uživo izgubio svoje oratorske sposobnosti - nije mogao izgraditi pravilne rečenice i nije mogao dovršiti rečenicu bez gramatičkih pogrešaka. Putin mu je odgovorio oblikom ismijavanja koji se nije mogao prikriti. Bilanca summita u Teheranu svakako nije dobra za turskog predsjednika.