Nafta, plin i autonomija - u Iraku koji ponovno podrhtava Kurdi se moraju bojati za sve

Prosvjedi u Iraku postaju sve veći i ugrožavaju stabilnost ionako labavog političkog sustava u negdašnjoj Mezopotamiji. Nedavni napadi na iranske konzulate u svetim šijitskim gradovima Nadžafu i Karbali pokazuju da se irački Arapi sve više odupiru utjecaju svog istočnog susjeda. Izjave neospornog vjerskog autoriteta, velikog ajatolaha Alija al-Sistanija govore da šijitski kler stoji uz narod, bivajući sumnjičavi oko svake nove ideje za izgradnju vladajuće koalicije u Bagdadu. No, uz sve te promjene koje drmaju Irakom, rijetko se u posljednjih dva mjeseca čuo glas Kurdistanske autonomne provincije.

Nakon smrti prosvjednika od ruke snajperista, demonstranti sada zahtijevaju ustavnu reviziju i izmjene zakona kojima se reguliraju izbori za koje vjeruju da će osigurati u budućnosti reprezentativnu i transparentnu vladu slobodnu od iranskog miješanja. Ozbiljni utjecaj Irana i njegovih punomoćnika – Popularnih mobilizacijskih jedinica ili PMU - izvor je ogorčenja koji sada potiče prosvjede. Iran kontinuirano je utjecao iračkom nacionalnom politikom od 2003. godine, namećući i utjecaj na političke lidere poput bivšeg premijera Nurija al-Malikija, koji su pomogli približavanju Iraka vlastima u Teheranu od 2006. do 2014. godine , kada je Mosul pao u ruke terorističke organizacije Daeš.