Može li Meksiko postati novi lider Latinske Amerike?

Ljevičarska vlada predsjednika Andrésa Manuela Lópeza Obradora želi da Meksiko postane glavni promotor suradnje i dijaloga i posrednik u sukobima u Latinskoj Americi. Ovim ciljevima ona ispunjava očigledno suprotstavljanje intervencionističkoj vanjskoj politici. Razlike u mišljenjima glede stanja regije u vezi s Venezuelom, migracijama Srednje Amerike u Sjedinjenim Državama i Trumpovom administrativnom konfrontacijskom politikom prema Meksiku glavni su izazovi u provedbi ovog koncepta.

Vlada Lópeza Obradora, na vlasti od prosinca 2018., priziva primat načela ugrađenih u meksički ustav, a to su samoodređenje, nemiješanje u unutarnje poslove drugih zemalja, mirno rješavanje sporova i protivljenje upotrebi sile u međunarodnim odnosima. Ova pravila, formulirana 1930. godine i poznata kao doktrina Estrade, definiraju težnju zemlje da održi dijalog s različitim partnerima bez obzira na njihov politički sustav. U tome se López Obrador razlikuje od svog prethodnika Enriquea Peña Nietea, koji je, primjerice, bio angažiran u Lima grupi odabranih država Amerike s ciljem obnove demokratskog poretka u Venezueli. Nadalje, trenutni predsjednik smatra učinkovitu domaću politiku (poput osiguranja gospodarskog razvoja i borbe protiv korupcije i kriminala, među ostalim) glavnim izvorom međunarodne pozicije Meksika. Ipak, njegova vlada pridaje veliku važnost multilateralnoj suradnji, kao što su održivi razvoj i reforma WTO-a, a među glavnim vanjskopolitičkim područjima navodi Latinsku Ameriku, Sjedinjene Države i EU.