Ova prekretnica više se ne može razvodniti jer traži konačnu odluku po kojoj će se ovaj rat pamtiti, a takve ne dolaze često.
Donald Trump slovi za osobu koja intenzivno, čak opsesivno, prati medije. Ne treba ni sumnjati da je jedna od tema kojom se najčešće bavi upravo on sam. Što o njemu pišu, tko piše i na koji način. Izvori iz Bijele kuće tvrde kako voli sve to imati stalno u fokusu. Imajući to u vidu, zanimljivo je da su se brojni europski mediji, od kojih sigurno bar dio dođe do Trumpovog stola/ekrana, raspisali o tome kako je europska politika dovela taktiku "laskanja Trumpu" do savršenstva, ne bi li se od njega na taj ponizan, ali jeftin način izvukli politički ustupci.
Pritom se Trumpa više opisuje kao opasnog senilnog starca s kojim se "treba znati kako", kao da se od njega želi izvući poveći džeparac ili možda da prepiše koju nekretninu. A što ako Trump sve to čita i ako je, pretpostavimo, još uvijek dovoljno oštrog uma da sve to interpretira? Odjednom europska "taktika" zvuči ili kao osnovnoškolska dosjetka ili pak nekakva obrnuta psihologija u dogovoru sa samim Trumpom. Zvučalo bi smiješno da nije ratno i tragično.