Izborna kočnica nestaje 3. studenoga, a nova većina preuzima Kongres tek u siječnju. Upravo u tom prozoru mogu pasti ključne odluke.
Najopasniji trenutak možda po Iran možda će nastupiti već neposredno nakon zatvaranja američkih birališta. Do 3. studenoga barem je postojao izborni razlog za suzdržanost – novi udari na Iran mogli bi ponovno podići cijene energenata, uzdrmati tržišta i dodatno kazniti republikance. Nakon izbora ta prepreka nestaje, dok eventualna nova demokratska većina neće preuzeti Kongres sve do 3. siječnja. Između tih dvaju datuma otvara se razdoblje u kojem poraženi predsjednik može biti politički oslabljen, ali još uvijek raspolaže gotovo potpunom izvršnom moći.
Seyed Mohammad Marandi, iranski akademik i istaknuti politički komentator, svoj razgovor s norveškim politologom Glennom Diesenom započinje gotovo mračnom dosjetkom – čekajući rezultate izbora i čekajući rat. Ovaj je tekst ujedno reakcija i širi kontekst njihovog razgovora, jer njegova glavna teza zaslužuje ozbiljno razmatranje – sadašnja zatišja više se ne smiju automatski tumačiti kao "koraci prema miru" jer, vjerojatnije, ona mogu biti tek prilagođavanje vojnog rasporeda američkom izbornom kalendaru.