Govor ajatolaha Mojtabe Hamneija povodom Nacionalnog dana Perzijskog zaljeva ima očekivanu težinu koja nadilazi samu obljetnicu. Iran je tim govorom poslao poruku regiji i svijetu da nakon američko-izraelske agresije od 28. veljače ulazi u tvrđu, određeniju i samouvjereniju fazu. Ipak, možda najupadljiviji detalj nalazi se u samom obliku obraćanja. Novi vođa Islamske Republike ponovno se nije pojavio pred kamerama. Njegova poruka je pročitana, a ta odsutnost u trenutku kada Teheran govori o novom poretku u Perzijskom zaljevu održava nagađanja o njegovu fizičkom stanju nakon prvog dana rata, kada je ubijen njegov otacAli Hamnei.
U političkom smislu takva odsutnost proizvodi dvostruki učinak. S jedne strane, iranska država želi pokazati kontinuitet, disciplinu i sposobnost djelovanja bez obzira na udarce koje je pretrpjela. S druge strane, slika vođe koji još ne stupa pred javnost ostavlja prostor za priču o ranjenom središtu moći. No, sam govor, bez obzira na kapacitet dostave, ima dodatnu dramatičnost. Iran poručuje da je preživio početni šok, da je zadržao zapovjednu vertikalu i da sada iz pozicije mobilizirane države određuje novu političku i pravnu liniju.