Mogu li teroristi preživjeti u zemljama Magreba, u neposrednoj blizini Europe?

Teroristička skupina Daeš (ISIL) broji svoje posljednje bojovničke dane u Iraku i Siriji, ali u nekim drugim dijelovima islamskog svijeta nije ni načeto njezino iskorjenjivanje. To se osobito odnosi na područje Sjeverne Afrike. Od svojih začetaka još 2013. Daeš je regrutirao borce i podupiratelje u zemljama Magreba. U Libiji je skupina iskoristila anarhiju i nedostatak državnog sigurnosnog sustava te je stekla jedini teritorij izvan Iraka i Sirije. U Tunisu Daeš stoji iza nekoliko organiziranih ubojitih napada koji streme umanjivanju demokratskih tranzicija, a pokušao je i zgrabiti dio tuniskog teritorija. U zapadnom Tunisu i istočnom Alžiru ekstremističke skupine povezane s Daešom i al-Kaidom vode gerilski rat niskog intenziteta, koristeći neprohodne planine kao svoje skrovište. U Maroku Daeš nije osobito uspješan, ali je dovoljni pokazatelj da se broj Marokanaca, Alžiraca i Tunižana u redovima Daeša broji u stotinama, pa i tisućama.

Može se reći da ove tri zemlje, zajedno s Libijom, tvore srž identiteta Daeša, s obzirom na broj boraca koje imaju i s obzirom da su upravo u tim zemljama korišteni teritorijalni ratovi u kojima su teroristi zadobili ozemlje gdje su nametnuli svoju ekstremnu ideologiju. I dok libijska provincija tzv. kalifata više ne postoji, mnogi čimbenici koji su omogućili postojanje Daeša i dalje opstoje. Među njima su anarhija i fragmentacija Libije, nepostojanje državne sposobnosti u kanaliziranju narodnog bijesa na predatorske političke elite, izostanak odgovorne uprave, dvojbeni religijski diskursi, te manjak kvalitetne regionalne i međunarodne protuterorističke suradnje.