Menadžment ljudskih potencijala ili kako stvoriti savršeno poduzeće za uvjete 21. stoljeća

Od sredine 1980-ih godina, menadžment ljudskih potencijala postao je prihvatljiv u akademskim i komercijalnim krugovima. Menadžment ljudskih potencijala multidisciplinarna je organizacijska funkcija koja se oslanja na teorije i ideje iz različitih područja menadžmenta, psihologije, sociologije i ekonomike. Postoje različite definicije, ali može se ustvrditi da je svrha menadžmenta ljudskih potencijala osigurati da se zaposlenici organizacije koriste na način u kojem poslodavac dobiva najveću moguću korist iz sposobnosti zaposlenika te da zaposlenici dobiju prikladne materijalne i psihološke nagrade za svoj rad. To jest, svrha je da poduzeće bude konkurentno na tržištu uz zadovoljne menadžere i radnike.

Menadžment ljudskih potencijala je karakterističan pristup koji teži ostvariti konkurentnu prednost kroz strateško raspoređivanje visoko privržene i sposobne radne snage, koristeći široki spektar kulturnih, strukturalnih i osobnih tehnika. Menadžment ljudskih potencijala je menadžerska perspektiva koja zagovara potrebu uspostavljanja integrirane serije osobnih politika kako bi se pomoglo organizacijskoj strategiji. Menadžment ljudskih potencijala je strateški pristup za upravljanje radnim odnosima koji naglašava da je utjecaj ljudskih kapaciteta ključan za ostvarivanje konkurentske prednosti, a to se ostvaruje kroz različiti spektar integriranih politika zapošljavanja, programa i praksi. Iako ne postoji konsenzus o definiciji i karakteristikama menadžmenta ljudskih potencijala, iz gornjih redaka vidljivo je da se radi o kombinaciji menadžmentskih praksi orijentiranih na ljude koji se smatraju vrijednošću a ne troškovima, i glavni cilj menadžmenta ljudskih potencijala je zadržati vještu i privrženu radnu snagu kako bi se zadobila konkurentska prednost.