Marine Le Pen u borbi za Elizejsku palaču

Najnovija ispitivanja javnog mnijenja u Francuskoj prednost za pobjedu na predsjedničkim izborima u svibnju daju čelnici Nacionalnog fronta Marine Le Pen. Ne slijedi ju ni golist niti socijalist, već Emmanuel Macron, 39-godišnji bivši bankar. Socijalisti su trenutno na trećem mjestu, s ekscentričnim Benoitom Hamonom. Dva bivša predsjednika i dva bivša premijera su se povukli iz utrke, ili su ih glasači već unaprijed otpisali. Francois Fillon tek jedva uspijeva pronalaziti svoje mjesto u predizbornoj utrci. Francuski se politički sustav tako ponovno potvrđuje kao jedan od najzanimljivijih u Europi u kojem su se nemilosrdne rasprave često u povijesti završavale revolucijama ili promjenom ustavnog poretka. Zapravo, u modernoj povijesti je Francuska zamijenila pet monarhija, pet republika i 16 ustava, a dvoje predsjedničkih kandidata najavljuje i 17. ustav ukoliko pobjede. Unatoč svim svjetskim trendovima, Francuska nije apolitična zemlja. Zajedno s Italijom ima vjerojatno najsnažniju tradiciju štrajkova i prosvjeda u Europi. Peta republika, odnosno današnja Francuska, jest određen spoj te političke povijesti, jer je predsjednik na neki način monarh u republikanskom sustavu.

Kad se pogleda povijest francuskih predsjedničkih izbora nakon Drugog svjetskog rata, onda je zamjetan raskorak između prvog i drugog kruga glasovanja. U prvom se krugu redovito natječu razni "protivnici republikanstva", najčešće okorjeli komunisti, rojalisti i autoritarni nacionalisti. No, uspješan izborni inženjering istiskuje te kandidate u drugom krugu, gdje se redovito natječu golistička i socijalistička struja. Tako je bilo sve do 2002. kada je Jean-Marie Le Pen, otac današnje predsjednice Nacionalnog fronta, uspio ući u drugi krug glasovanja protiv Jacquesa Chiraca. Chirac je pobijedio s nevjerojatnih 82 posto glasova, jer se mobilizirala cijela ljevica i liberali, pozivajući da se glasa sa 'začepljenim nosom' protiv fašista.