Liberalno-progresivna i anti-imperijalistička ljevica u vihoru novog Hladnog rata između Istoka i Zapada: Odnos prema kapitalizmu, ideologiji i vlastitoj dezintegraciji

Jedan od većih i zanimljivijih ideoloških sukoba današnjice svakako je onaj unutar širokog okvira tzv. "radikalnije" ljevice, one koja nije potonula u konformističku reakciju socijal-demokracije kao ni u grubu apatiju svog novoshvaćenog utopizma. Ta "radikalna" ljevica mogla bi se podijeliti u dva međusobno suprotstavljena kampa, tj. u dvije struje iz kojih crpi svu svoju energiju: anti-imperijalističku i progresivno-liberalnu.

Govorimo o dva izražena svjetonazora koja su "pohađala" istu školu, podjednako katarizički doživljavala prvi pravi doticaj s teorijama Karla Marxa itd. No, nešto još dublje od ideologije, možda prosti nagon za robovanjem pojedinim strujama, u jednom trenutku dovodi do raskola u ovim stavovima. Nakon tog raskrižja svaki daljnji korak udaljavati će se jedni od drugih, pa sve do točke da će svoje svjetonazore "naslanjati" na sebi fundamentalno oprečne, no daleko dominantnije, ideje i stavove.