Zapad ju je odmah prozvao "Leteći Černobil", Rusija je zove 9M730 Burevestnik – "olujna ptica". Ovaj projekt nije ni počeo s ratom u Ukrajini, nego s analizom onoga što Moskva smatra temeljnim problemom nuklearne ravnoteže: širenje američkih proturaketnih sustava koji, makar i djelomično, nagrizaju logiku odvraćanja. Još 2018. Vladimir Putin ga je uvrstio u paket "odgovora" na štitove i presretače, uz Avangard, Kinžal, Cirkon i Posejdon. Od tada je Burevestnik postao sinonim za oružje koje prkosi inženjerskim granicama – i živcima onih koji razmišljaju o radiološkom riziku.
Tehnički, Burevestnik je nuklearno pogonjeni krstareći projektil. Nakon početnog ubrzanja malim raketnim boosterom, zrak ulazi u tijelo projektila, gdje ga mini-reaktor zagrijava i izbacuje nazad – nuklearni ramjet. Ideja podsjeća na američki projekt Pluto iz 1960-ih, napušten upravo zbog "prljavštine": takav motor može tijekom leta ispuštati radioaktivne izotope. Ruski inženjeri tvrde da su modernim materijalima i kontrolom reaktora umanjili taj rizik, ali sam koncept nosi posebnu vrstu opasnosti koju nemaju turboventilacijski motori klasičnih krstarećih projektila.