Lažni sufiji unose nemir u Srednju Aziju

U bivšim sovjetskim srednjoazijskim republikama poznato je zaziranje od islamističkih političkih stranaka. Ono malo slobode što su te političke opcije imale, unatoč velikim potencijalima s obzirom na većinsko muslimansko stanovništvo Srednje Azije, vrlo brzo su nestale uslijed autoritarne vlasti koja u sekularizmu vidi sigurnost svog položaja. Zbog toga je u Srednjoj Aziji došlo do male renesanse sufijskih pokreta koji sada sve više ulaze u političke vode.

Sufizam se smatra islamskim misticizmom i narodnim shvaćanjem islamske vjere, odnosno filozofijom čija je najveća osobina tolerancija. Tijekom vremena, sufizam je prihvaćen u narodu, društvenim skupinama pa čak i vlasti. No, sufizam se često počeo širiti u pojedinom području i pojedinom vremenu kada je politika postala previše krutom, a društveno djelovanje previše ograničeno. Kao jedan od najtradicionalnijih dijelova društvenog života mnogih muslimanskih zajednica, sufizam je pomogao opstanku uvriježenih ideja i vrijednosti. Naravno, ovakav opis sufizma je pretjerano pojednostavljen, jer ga usložnjava mnogo drugih sastavnica vezanih za prostor i vrijeme, uključujući međuvjerski dijalog, konzervativne vrijednosti, povezanost s lokalnim predislamskih vjerovanjima, predanost Bogu, meditacije i ulaženje u trans, itd. Dekadentni Zapad je često idealizirao sufizam, pa se danas mogu vidjeti mnogobrojni Facebook statusi s izjavama Rumija (klikom do mudrosti), mnoštvo Zapadnjaka pada u trans zajedno s qawwali pjevačima iz Pakistana poput velikog Nusret Fateh Ali Khana, ili dijeli slike s plesa turskih derviša, što nije ni ples već molitva, ali malo tko to shvaća među mnogobrojnim turistima.