Koliko će demokracija u Latinskoj Americi još izdržati i je li vojska spremna ponovno preuzimati vlast?

Desetljećima je vojska vladala državama Latinske Amerike. Srećom, više od 90 posto građana Latinske Amerike danas živi u građanskim demokracijama. Ali u vrijeme širenja socijalnih nemira, stagnirajućih ekonomija i nepopularnih vlada, nekoliko vojnih snaga u regiji ponovno preuzima vidljiviju ulogu u domaćoj sigurnosti i politici. Važno je pitati kakva će biti njihova uloga u 21. stoljeću - i zaboravljaju li se bolne lekcije. Kako su se ulični prosvjedi širili regijom krajem 2019. godine, predsjednici Čilea, Perua i Ekvadora otišli su na televiziju okruženi uniformiranim trupama da pokažu da su i dalje glavni. Brazilski predsjednik, i sam bivši vojnik, ispunio je veći dio svoje vlade (uključujući oko trećinu svog kabineta) aktivnim vojnicima ili umirovljenima. Meksički se predsjednik obratio vojsci da predvodi i osoblje nove Nacionalne garde.

Nije sve ovo razlog za uzbunu. Ankete pokazuju da je vojska među najcjenjenijim institucijama u regiji, a obraćanje njima zbog osoblja i sigurnosti u nekim slučajevima ima smisla. Vojni čelnici iz cijele regije dosljedno tvrde - privatno i javno - da nemaju nikakav interes za preuzimanje one vrste moći koju su imali u 1960-ima i 70-ima, kada je većina vlada u regiji bila diktatura. To je dijelom i zbog toga što se mnogi sjećaju sramotih postupaka koji su uslijedili nakon njihovih kršenja ljudskih prava i ekonomskog lošeg upravljanja u tom razdoblju. Ali u eri kada se čini da se toliko stvari kreće unatrag, postoje jasni razlozi za zabrinutost. Podrška demokraciji u mnogim je zemljama pala na povijesno najniže razine, pokazuju ankete. Jedan od razloga intenzivne rasprave o ulozi bolivijske vojske u odlasku Evo Moralesa i je li to predstavljalo "puč", upravo je zbog straha da bi mogao stvoriti presedan drugdje. Brutalno suzbijanje prosvjeda u Čileu i Kolumbiji sugerira da su se vojske razvile manje nego što su mnogi mislili.