Kako Peking planira preuzeti Tajvan bez ispaljenog metka

Kako "preuzeti" otok bez ispaljenog metka? U kineskom pristupu prema Tajvanu odgovor nije u spektakularnom činu, nego u nizu ponavljanih, jeftinijih i manje vidljivih poteza koji mijenjaju političku, ekonomsku i društvenu gravitaciju. Tajvan – stotinjak milja od kineske obale i ključna karika prve otočne linije – godinama živi pod pritiskom koji izgleda kao rutina: česti preleti i vojne vježbe, diplomatsko sužavanje prostora, ekonomske poluge i sustavno djelovanje mreža koje spajaju interese s obje strane tjesnaca. Cilj je jasan: smanjiti cijenu promjene statusa do točke na kojoj oružje postaje suvišno.

Prvi teren na kojem se taj proces odvija jest unutarnja politika Tajvana. Oporbena većina, predvođena Kuomintangom (KMT), posljednjih je mjeseci provodila poteze koji su izazvali masovne prosvjede i optužbe da se širi "prostor manevra" Pekinga na otoku. Kritičari su KMT‑u pripisali rezove obrambenog proračuna, rušenje protukineskih zaštitnih mjera i proceduralne manevre koji su, de facto, paralizirali Ustavni sud. Rezultat je bio "Veliki opoziv": oko 1,3 milijuna potpisa, deseci ciljano prozvanih zastupnika i završno glasovanje 26. srpnja, na kojem je oko dvije trećine prozvanih zastupnika zadržalo mandat. Taktički poraz inicijatora pretvoren je u "stratešku pobjedu" jer je, kako ocjenjuju neki analitičari, natjerao političare da javno razjasne svoj odnos prema Kini.