U Kini izraz "politička odgovornost" katkad prestaje biti metafora. Početkom srpnja sud u Changzhouu osudio je na smrt Yanga Youlina, nekadašnjeg visokog dužnosnika Nanjinga, utvrdivši da je tijekom trideset godina primio mito u vrijednosti većoj od 2,21 milijarde juana, odnosno oko 325 milijuna dolara. Nije osuđen zbog ubojstva ni terorizma. Novac, zemljište, poslovi i zlouporaba javne moći bili su dovoljni da država zaključi kako je njegov dug zajednici postao veći od njegova prava na život.
Okrutno, reći će neki. Drugi će pak zaključiti da takva presuda ima gotovo drevnu privlačnost. Čovjek koji je desetljećima živio iznad zakona napokon nailazi na zakon veći od sebe. U svijetu u kojem sitni dužnik može ostati bez vlastitog doma, radnik bez plaće, a političar uhvaćen s milijunima često samo bez funkcije – pad nedodirljivog moćnika proizvodi stvarnu društvenu zadovoljštinu. Jasno, nije sve baš tako jednostavno i uvijek ostaje ono hladnije pitanje: hoće li sljedeći dužnosnik doista odbiti mito zato što bi mogao završiti kao Yang ili je država tek izvela uvjerljivu predstavu pravde? Teško je dati jednoznačan odgovor koji bi obuhvatio sve aspekte – od moralnih i etičkih do praktičnih – ali možda se on kroji i prema tome koliko je dugo društvo trpjelo da se najvećim lopovima ne dogodi ništa.