Kijev u plamenu i ruski problem prisile: što ako velika odmazda više ne mijenja ništa?

Razaranje Kijeva možda je najgori odgovor koji je Rusija mogla izabrati, pogotovo ako već idućeg jutra dronovi opet krenu prema osjetljivim ciljevima.

Objavljeno

8 min
3
Ruski udar na Kijev 2. srpnja 2026. | AP Photo/Efrem Lukatsky / Guliver Image

Ruski udar na Kijev, izveden stotinama dronova i desecima projektila, spada među najmasovnije napade na ukrajinsku prijestolnicu od početka rata. Prema ukrajinskim podacima, Rusija je tijekom noći lansirala 74 projektila i 496 dronova, a poginula je najmanje 21 osoba, uz više od 90 ranjenih i štetu na oko 130 objekata u gradu. Moskva tvrdi da su mete bili vojni, energetski i aerodromski objekti te da je napad odgovor na ukrajinske udare po ruskom teritoriju, osobito po energetskoj infrastrukturi.

No upravo se u toj rečenici, "odgovor na ukrajinske udare", nalazi ključni problem cijele ruske operacije, a možda i njezina slabost. Naime, ako je ovo odmazda, ona je impresivna samo na razini scene - eksplozije, zgrade u plamenu, metro stanice pune ljudi, jutarnje snimke razaranja. Ali ako su to oštre poruke, one se ne smatraju uspješnima ako ih protivnik pročita i zatim nastavi raditi isto što je radio dan ranije.

Poštovani, za nastavak čitanja potrebna je pretplata
Izaberite jednu od ponuđenih opcija:

Koristimo kolačiće za osnovne funkcije weba i analitiku. Možete prihvatiti sve ili odabrati samo nužne. Saznaj više i uredi postavke

© 2026 Advance.hr
Podrška i pomoćUvjeti korištenjaKontakt