Kako Maroko koristi američku krajnju desnicu za svoje probitke nad Polisariom

Mnogima je poznato da je panarabizam mrtav, ali sukobi među arapskim narodima ponekad iskorištavaju geopolitičke stvarnosti do krajnjih mjera. Tako Kraljevina Maroko iskorištava tvrdolinijaški stav Donalda Trumpa protiv Irana kako bi dobila prednost u borbi protiv težnji za samostalnošću Zapadne Sahare. Sredinom rujna marokanski ministar vanjskih poslova Naser Burita odlazi u posjet američkom kolegi Mikeu Pompeu, a prije toga je dao intervju desničarskom internetskom časopisu Breitbart News u kojemu je marokanski šef diplomacije iznio navodne poveznice između pokreta Sahravija i Hezbolaha. Time se u Rabatu nadaju učvršćivanju američke potpore u okupiranom području Zapadne Sahare. Ujedno je spomenuo kako je poveznica s Amerikancima odlična jer imaju jednaki stav prema Iranu.

Više od četrdeset godina UN je pokušavao razriješiti ovaj sukob u kojemu lokalna plemena nastoje ostvariti neovisnost Zapadne Sahare od marokanske vlasti. Okupljeni u Polisario, oni su vodili duge bitke, ali poraženi su našli svoje utočište u izbjegličkim kampovima u saharskim pustinjama Alžira. UN pokušava balansirati autonomiju i suverenost kao i samoodređenje. Trenutačni status quo je rezultat neobičnih čimbenika. Prije svega, interesi u cijelom ovom sukobu su maleni, jer Zapadna Sahara ima malo resursa i malo potencijala, pa je stoga sukob velikim dijelom simboličan. Otkako je Maroko integrirao Zapadnu Saharu u svoj teritorij, Alžir je oštro osuđivao taj potez i počeo iz odmazde vojno, diplomatski i financijski podržavati Polisario. Unutar UN-a ne postoji politički minimum koji bi bio osnova za pregovore. UN-ovi političari su predlagali referendum koji nije doveo do nikakvog rješenja.